Bitka na Neretvi

24.04.2022 12:22

Ratna drama Bitka na Neretvi (1969) reditelja Veljka Bulajića je svakako jedan od najvećih jugoslovenskih filmskih projekata. Snimanje je trajalo godinu i pol dana i iscrpilo je mnogo resursa, dok su u filmu zaigrali neki od najpoznatijih jugoslovenskih ali i američkih glumacima. Zbog svega toga ne treba previše da čudi što je u to vrijeme važio za jedan od najskupljih evropskih filmova. Snimanje je na kraju uspješno završeno uprkos velikim poteškoćama. Sama scena rušnje mosta na rijeci Neretvi je zadala najviše glavobolje, jer su čak dva mosta srušena tokom snimanja, da bi se Bulajić na kraju odlučio za snimak u kojem je napravljena minijaturna replika mosta. Naime, samo rušenje namjenski konstruisanih mostova je izazvalo toliko dima i prašine da su snimci bili neupotrebljivi. Bulajić je snimio velike količine materijala, od kojeg je veliki dio prosto morao ostati na montažerskom stolu. Isto tako, film je do sada prikazan u bar četiri različite verzije, koje traju od 100 do 180 minuta i publika koja je pogledala najkraću, takozvanu američku verziju, svakako će propustiti dobar dio događaja i samih likova. Na kraju se sav trud isplatio jer je film Bitka na Neretvi nominovan za nagradu Oskar u kategoriji najbolji strani film što je svakako veliki uspjeh za jugoslovenski film.

Tokom 1943. godine Partizani trpe velike gubitke od njemačke vojske i završavaju opkoljne u dolini rijeke Neretve. Vrhovni komandant Tito naređuje da se sruši most jer se na drugoj strani nalaze jake neprijateljske snage. Komandant jugoslovenske vojske Stole (Velimir Bata Živojinović) i saborci Vlado (Jul Briner), Nada (Milena Dravić), Stipe (Boris Dvornik), Novak (Ljubiša Samardžić), Martin (Sergej Bondarčuk) i Žika (Kole Angelovski) dobijaju pojačanje od strane italijanskog kapetana Mikela Rive (Franko Nero), koji želi da im se pridruži i pomogne u daljoj borbi.

Reditelj Veljko Bulajić se prije svega veoma dobro snalazi sa komplikovanom narativnom strukturom ovog filma i publika nema problem da prati ratna dešavanja, koja su u određenim trenucima prikazana sa nekoliko različitih strana. Bulajić takođe zna kako da potroši veliki budžet koji ima na raspolaganju i Bitka na Neretvi djeluje impozantno čak i danas, više od pola vijeka nakon premijere. Scene borbe su uzbudljive, dok ogroman broj statista daje ovo filmu grandiozni osjećaj, poput holivudskih epskih filmova snimljenih šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga vijeka. Dio zasluga svakako ide i na račun direktora fotografije Tomislava Pintera, koji često uspjeva da u jednom pojedinačnom kadru uhvati gotovo stotine statista. Bulajić je imao pomoć i od strane asistenta režije Stipe Delića, koji je snimio određene scene i koji će zapravo kasnije režirati film Sutjeska (1973), kada to Bulajić odbije da učini. Bulajić nam pokazuje takoreći kopnene napade, koji uključuju pješadiju i tešku artiljeriju, ali i vazdušne napade koji su takođe uzbudljivi za gledanje. Veliki majstor tom prilikom pravi sasvim dobar balans između surovog ratovanja koje odnosi mnoge živote, ali i humora i pjesme koji dolaze u rijetkim trenucima predaha. Čak vidimo i nekoliko romansi u ovim teškim trenucima. Što je možda još bitnije, reditelj ne zaboravlja da je ovo bila bitka za ranjenike u kojoj su vojnici rizikovali svoje živote kako bi pomogli svojim ranjenim borcima.

Međutim, danas kada gledamo ovaj film ne možemo a da ne primjetimo određenu količinu takozvane filmske poezije, koja se neće naročito dopasti svim ljubiteljima ratnog filma. Isto tako, određene scene će možda izazvati neželjene osmjehe kod publike. Bulajić pokazuje jasne simpatije prema Partizanima, koji predviđeni komandantom Stoletom, kojeg igra Velimir Bata Živojinović, pokazuju veliko razumevanje prema jednom našem intelektualcu, koji ne želi da napusti svoj dom bez knjiga. Kako veliki Bata kaže, knjige su bitne za istoriju jednog naroda. Sa druge strane četnici, u svojim crnim uniformama, predstavljeni su sa daleko manje simpatija i veliki američki glumac Orson Vels je sveden na jednu pomalo komičnu filmsku figuru. Isti slučaj je i sa talentovanim italijanskim glumcem Frankom Nerom, koji predaje svoj život u ruke Partizana, gdje zatim pronalazi srodnu dušu. Njegov lik je zapravo baziran na italijanskom kapetanu Mariju Rivi, koji je nakon kapitulacije Italije zaista pristupio jugoslovenskoj vojsci. Isto tako, lik Vlade kojeg igra čuveni američki glumac Jul Briner je baziran na jugoslovenskom inžinjeru i general-potpukovniku Vladimiru Smirnovu. Ne smijemo zaboraviti ni scenu u kojoj dvojica velikana jugoslovenskog film, Ljubiša Samardžić i Boris Dvornik, zajedno pjevaju i igraju kolo. Pohvale idu i čuvenom američkom kompozitoru Bernardu Hermanu, koji je napisao određene muzičke teme za ovaj film. Jedna od tih tema se našla u filmu Bilo jednom... u Holivudu (2019) reditelja Kventina Tarantina, u kojem glavne uloge igraju Leonardo Dikaprio i Bred Pit.

Bitka na Neretvi zaslužuje da se i danas pogleda zbog zanimljivih borbenih scena i zbog velikih glumačkih imena.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=1401250