Fabijan Šovagović ( 1932 - 2001)

Hrvatski glumac Fabijan Šovagović (1932-2001) je svakako jedan od najznačajnijih i najboljih glumaca sa ovih prostora. Teško je zaista prebrojati sve uloge koje je odigrao tokom svoje duge karijere. Imao je veoma uspješnu saradnju sa mnogim poznatim hrvatskim i jugoslovenskim rediteljima, kao što su Nikola Tanhofer, Fadil Hadžić, Vatroslav Mimica, Krsto Papić i Antun Vrdoljak. Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih treba izdvojiti nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (1991), nagradu hrvatskog glumišta za životno djelo (1993) i nagradu Vjesnika za životno djelo u filmskoj umjetnosti Krešo Golik (1996).

Fabijan Šovagović je jednu od svojih prvih uloga odigrao u filmu H-8... (1958), reditelja Nikole Tanhofera, koji je naišao na odličnu reakciju kritike i publike. Šovagović i Tanhofer su uskoro ponovo sarađivali u filmu Dvostruki obruč (1963).

Šovagović je tokom šezdesetih godina započeo mnoge značajne saradnje za svoju dalju karijeru. Nakon filma Službeni položaj (1964), nastavio je saradnju sa rediteljem Fadilom Hadžićem i snimili su filmove Druga strana medalje (1965), Lov na jelene (1972), Novinar (1979) i Ambasador (1984). Sa rediteljem Vatroslavom Mimicom je snimio Prometej s otoka Viševice (1964), Ponedjeljak ili utorak (1966), Hranjenik (1970), Makedonski deo pakla (1971) i Seljačka buna 1573 (1975), dok je sa rediteljem Antunom Vrdoljakom snimio Događaj (1969), U gori raste zelen bor (1972), Deps (1974), Mećava (1977) i Povratak (1979). Ne smijemo zaboraviti ni njegovu saradnju sa rediteljem Krstom Papićem i filmove Iluzija (1967), Lisice (1970), Izbavitelj (1976) i Život sa stricem (1988), ali ni saradnju sa rediteljem Krešimirom Golikom, sa kojim je snimio Imam dvije mame i dva tate (1968) i Pucanj (1977).

Takođe je tokom šezdesetih godina zaigrao u filmovima Sedmi kontinent (1966), Breza (1967) reditelja Ante Babaje, Crne ptice (1967), Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968), Kad čuješ zvona (1969) i Slučajni život (1969). Deceniju je završio ratnim filmom Bitka na Neretvi (1969), reditelja Veljka Bulajića, u kojem je stao pored drugih velikana jugoslovenskog, ali i svjetskog filma, kao što su Velimir Bata Živojinović, Orson Vels i Jul Briner.

Sedamdesete je započeo ulogama u televizijskoj seriji Kuda idu divlje svinje (1971) i italijanskom filmu Kratka noć leptira (1971), u kojem glavne uloge igraju Žan Sorel i Barbara Bah. Takođe je zaigrao pored američkog glumca Kirka Daglasa u filmu Protuva (1973), ali i pored italijanskog glumca Terensa Stampa u filmu Susreti sa izuzetnim ljudima (1979). Ne smijemo zaboraviti ni filmove Ovčar (1971), Prvi splitski odred (1972), Majstor i Margarita (1972), Živjeti od ljubavi (1973), Predstava 'Hamleta' u Mrduši Donjoj (1974), Jad (1975), Kuća (1975), Četiri dana do smrti (1976), Ne naginji se van (1977), Usijanje (1979) reditelja Bore Draškovića i Daj što daš (1979).

Osamdesete je započeo još jednom uspješnom televizijskom serijom Velo misto (1980-1981). Tokom ove decenije, ali i naredne, imao je veoma zanimljivu saradnju sa rediteljem Zoranom Tadićem, sa kojim je snimio filmove Ritam zločina (1981), Osuđeni (1987), San o ruži (1986), Čovjek koji je volio sprovode (1989) i Treća žena (1997). Takođe je imao uspješnu saradnju sa rediteljem Brankom Šmitom, sa kojim je snimio filmove Sokol ga nije volio (1988), Đuka Begović (1991) i Vukovar se vraća kući (1994).

Ne smijemo zaboraviti ni naslove Olovna brigada (1980), Servantes iz Malog Mista (1982), Dvije polovine srca (1982), Hoću živjeti (1982), Zločin u školi (1982), Medeni mjesec (1983), Mala pljačka vlaka (1984), Horvatov izbor (1985), I to će proći (1985), Crveni i crni (1985), Na putu za Katangu (1986) reditelja Živojina Žike Pavlovića, Hi-Fi (1987), Povratak Katarine Kozul (1989), Diploma za smrt (1989), Hamburg Altona (1989), Gluvi barut (1990), Ljeto za sjećanje (1990) i Čaruga (1991) reditelja Rajka Grlića.