Bolje od bekstva

22.05.2023 14:00

Sudbina mnogih filmova je visila o tankom koncu, zbog teških situacija tokom kojih su snimljeni. Jedan od tih filmova je Bolje od bekstva, reditelja Miroslava Lekića. Snimanje ovog filma je završeno 1990. godine, ali je zbog rata na prostoru Bosne i Hercegovine kopija filma čak tri godine stajala u studijama zagrebačkog Jadran filma. Film je kasnije srećom prebačen u Jugoslaviju i to preko Ljubljane, Beča i Sofije, gdje je 1993. godine prvi put prikazan. Film je osvojio čak sedam Kristalni prizmi i zabilježio odlične rezultate na bioskopskim blagajnama.

Beogradski glumac Aleksa Radman (Žarko Laušević) upoznaje Amerikanku jugoslovenskog porijekla Stamenu Ljubibratić (Kler Blekman), koja po prvi put dolazi u Jugoslaviju. Stamena slabo govori srpski jezik te se uglavnom sporazumjevaju na engleskom jeziku. Dvoje ljudi se brzo zaljubljuju, vjenčaju i započinju zajednički život. Kada Stamena zatrudni, Aleksa pokušava da nađe posao kako bi izdržao porodicu. Pomoć dobija od kolega i prijatelja Taleta (Aleksandar Berček), Bate (Branislav Jerinić), Olje (Vesna Trivalić), kao i još jednog kolege (Zoran Cvijanović) i upravnika pozorišta (Branko Cvejić). Aleks sve češće utjehu traži u piću i posjećuje lokalnu kafanu, gdje radi konobarica Radmila (Mirjana Karanović).

Bolje od bekstva je jedan od naših filmova kojim smo pokušali devedesetih godina da se probijemo na evropsko i svjetsko tržište. O tome svakako svjedoči činjenica da se u filmu podjednako često govore srpski i engleski jezik, kao i angažman američke glumice Kler Bekman (Polok, Vrata u podu). Naš glumac Žarko Laušević i Kler Bekman imaju više nego dobro hemiju, iako ni jedno od njen ne govori baš najbolje jezik svog supružnika. Dok se Lušević uspjevava izboriti sa engleskim riječima, američka glumica ima očiglednih problema sa našim jezikom. Reditelj Miroslav Lekić je toga vjerovatno svjestan pa to sasvim dobro ubacuje u radnju filma. Interesantno je čuti Lauševića kako uči svoju koleginicu kako da psuje na našem jeziku.

Žarko Laušević je odigrao niz veoma kvalitetnih uloga u kojima igra problematične i buntovne mlade likove, sklone alkoholu i problemima i on ponovo, bez velikih problema, igra ulogu glumca koji se odaje piću. Problem ovog filma je u tome što ne razumijemo uvijek njegove razloge i njegovu frustraciju zbog koje traži utjehu u alkoholu. Momenti koji bi trebali da budu najsrećniji u njegovom životu veoma brzo postaju mučni, ali bez konciznog objašnjenja. Reditelj Miroslav Lekić i scenarista Siniša Kovačević ne objašnjavaju dovoljno zašto njihov lom glavnom glumcu zasmeta osamostaljenje njegove supruge i zašto počinje da se identifikuje sa likom kojeg igra. Ove scene vjerovatno zaslužuju više prostora i uvjerljiviju tranziciju glavnog glumca. Isto tako, pitanje integriteta jednog glumca, koji mora da balansira između komercijale umjetnosti, ostaje nedorečeno. Zanimljivo je vidjeti gostovanje poznatih umjetnika Nade Topčagić i Tome Zdravkovića.

Tragična sudbina glumca Alekse Radmana je nažalost veoma slična sudbini glumca Žarka Lauševića, kome su devedesete godine bile izuzetno turbulentne, što čini neke od ovih scena još više emotivnim.

Bolje od bekstva ipak uspjeva da ostavi jak utisak na publiku i svakako zaslužuje da se više puta pogleda.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=86335