Braća po materi

08.06.2023 15:00

Ako biste pitali ljubitelje domaćeg filma da izaberu omiljene mlade glumce osamdesetih godina, vjerovatno bi većina odgovorila Slavko Štimac ili Žarko Laušević. Dvojica glumaca su samo nekoliko puta sarađivali, dok se njihova najpoznatija saradnja dogodila u filmu Braća po materi.

Radnja filma počinje krajem osamdesetih godina prošloga vijeka kada maturant Veselin Cvjetković (Slavko Štimac) ubija svog vršnjaka, kako bi mu uzvratio zbog provokacija i fizičkih povreda. Veselin u zatvoru dobija pismo od svoga brata Brace Gavrana (Žarko Laušević), koji je davno emigrirao u Austriju, kako bi pobjegao uvrede zbog njegovog oca ustaše . Braco zatim započinje da mu priča njihovu porodičnu istoriju, od vremena prije početka Drugog svjetskog rata, u kojoj je živio sa majkom Vrankom (Mira Furlan) i Antišom (Slobodan Ninković). Dolazak ustaša, na čelu sa Zvonimirom Šimićem (Irfan Mensur), u njihovo mirno mjesto, uveliko komplikuje njihov život. Vranka kasnije upoznaje Krstana Cvjetkovića (Dragomir Čumić), sa kojim dobija sina Veselina. Braco Gavran se zaljubljuje u Anicu (Sonja Savić), koja obećava da će ga čekati dok se ne vrati iz vojske. Međutim Anikin otac (Predrag Milinković) odlučuje da je uda za petnaest godina starijeg Šorgića (Petar Božović).

Reditelj Zdravko Šotra započinje svoju epsku priču jednom tragedijom, smještenom u predratni period, u kojoj mladi Veselin Cvjetković počini ubistvo. Reditelj na ovaj način odmotava klupko tragične porodice Cvjetković i slobodno možemo reći da na taj način uspostavlja adekvatan ton za svoju tragičnu priču, koja zaista nije za one osjetljivije. Šotra vješto prikazuje rekonstrukciju samog ubistva i uz pomoć policijskog inspektora (Vojislav Voja Brajović) polako shvatamo razloge zašto je ovaj mladi čovjek ubio svog vršnjaka.

Reditelj Šotra nastavlja svoju priču i uglavnom vješto drži konce u svojim rukama. Daje odličan prikaz sudbine običnih ljudi u izmišljenim Dinarskim selima Šmrekovo i Kulina. Kako su mnogi kritičari primjetili, kroz ovu priču se prožima teška sudbina ljudi sa ovih prostora i u njoj odjekuju mnoge priče koje smo čuli od naših djedova i baka, ako bi se uopšte usudili da o njima govore. Priča počinje u ranim tridesetim godinama prošloga vijeka i nastavlja se Drugim svjetskom ratom. Centralna figura je majka Vranka, koja u dužem vremenskom periodu ulazi u bračnu vezu sa dvojicom ljudi različitih nacionalnih pripadnosti. Film ne bježi od teških scena, u kojima Šotra odvažno prikazuje ustašu Zvonimira Šimića (Irfan Mensur), koji likvidira seljane na jedan zaista svirep način.

Reditelj Šotra jasno stavlja do znanja da romantici nema mjesta u ovom filmu, što se možda najbolje vidi u scenama u kojima Krstan Cvjetković (Dragomir Čumić) pita Vranku da se uda za njega. Ovo pitanje dolazi odjednom, bez nekakve pripreme i bilo kakvih emocija. Glumac Ćumić daje veoma dobar portret dobrog čovjeka, koji je sam siroče, ali koji je komunista i koji istjeruje sveštenika koji ga ubjeđuje da treba da slavi krsnu slavu. Takođe treba pohvaliti scene u kojima Krstanova tetka (Olivera Marković) pokazuje Vranki kako da se prekrsti. Isto tako, Mira Furlan je odlično odigrala ženu koja je toliko toga vidjela i doživjela i koja nastavlja sa se bori. Pogodak je svakako izbor Petra Božovića, koji je uloge neotesanih grubijani doveo gotovo do perfekcije, kao i dvojicu naslovne braće, koju igraju dvojica velikih glumaca, Slavko Štimac i Žarko Laušević. Treba obavezno konstatovati to što su ljubitelji filma odavno primjetili a to je da ovoj filmskoj braći toliko dobro stoje tragične uloge.

Šotra na kraju odlično prikazuje dolazak rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina u kojem se nastavljaju stradanja ljudi sa ovih prostora. Treba naročito pohvaliti scenu u kojoj Vrankine komšije predvođene glumcem Dušanom Bulajićem razbijaju flaše od zid kuće, tek nakon što su pomogli svojoj komšinici da salije ploču. Sam završetak sadrži nekoliko zaista emotivnih scena, ali i pomalo isforsiranih scena koje možda previše igraju na kratu emocije. Reditelj Šotra je ipak mogao nekim djelovima priče dati malo više vremena.

Braća po materi je svakako plus za jugoslovensku kinematografiju i predstavlja intrigantan i veoma dobro odglumljen film.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=644284