Mira Furlan ( 1955 - 2021)

Proslavljena jugoslovenska, hrvatska i američka glumica Mira Furlan (1955-2021) je ostala zapamćena po emocionalno zahtjevnim i veoma teškim dramskim ulogama u različitim filmovima. Odlične uloge je odigrala osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je sarađivala sa nekim od najpoznatijih jugoslovenskih reditelja, kao što su Rajko Grlić, Živko Nikolić i Emir Kusturica. Ratnih devedesetih godina seli sa svojim suprugom, rediteljem Goranom Gajićem u Sjedinjene Američke Države, gdje pronalazi veliki uspjeh zahvaljujući televizijskim serijama Babilon 5 (1993-1998) i Izgubljeni (2004-2010). Pored toga, objavila je zbirku eseja Totalna rasprodaja (2010). Treba dodati i da je bila poliglota, tečno je govorila engleski, njemački i francuski jezik.

 

“Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici. Možda je to proizvod moga odgoja u obitelji koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod moga etničkog sustava gdje je svaki moj djed i svaka baka bio druge nacionalnosti", izjavila je Furlan.

 

Mira Furlan je rođena u Zagrebu u akademskoj porodici koja je dala nekoliko univerzitetskih profesora. Njena majka je hrvatska Jevrejka, dok je njen otac slovenačko-hrvatskog porijekla. Diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Prve uloge bilježi na daskama koje život znači i njen talenat brzo izlazi na vidjelo. Postaje prvakinja Hrvatskog narodnog kazališta. Prve filmske uloge je ostvarila tokom sedamdesetih godina prošloga vijeka u različitim televizijskim filmovima, kao i u drami Novinar (1979) reditelja Fadila Hadžića.

 

Popularnost stiče zahvaljujući ulogama u televizijskim serijama Velo misto (1980–1981) i Smogovci (1982-1989), ali i zahvaljujući ulozi u filmu Kiklop (1982) reditelja Antuna Vrdoljaka. Pružila je portret jedne strastvene žene i pokazala u isto vrijene svoj talenat i seksipil. Nije se libila da snimi takoreći golišave scene. Film je ubrzo prikazan i u obliku istoimene televizijske serije Kiklop (1983). Za ulogu u pomenutom filmu je dobila nagradu Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli.

 

"Naši domaći reditelji nisu znali što raditi s glumicama osim da ih skidaju. Tako da to nije bila neka posebna novost", rekla je glumica.

 

Odličnu saradnju je ostvarila sa rediteljima Eduardom Galićem, Bahrudinom Batom Čengićem i Rajkom Grlićem. Sa Galićem je snimila filmove Put u Kumrovec (1980) i Horvatov izbor (1985) i televizijske serije Nepokoreni grad (1982), Putovanje u Vučjak (1986-1987) i Tuđinac (1991), sa Čengićem filmove Pismo - glava (1983) i Gluvi barut (1990), dok je sa Grlićem snimila filmove U raljama života (1984) i Za sreću je potrebno troje (1985), kao i televizijsku seriju Štefica Cvek u raljama života (1984).

 

"Krhka i snažna, krajnje osjetljiva i istovremeno hrabra žena", rekao je reditelj Rajko Grlić za glumicu.

 

Jednu od svojih najboljih ulogu je odigrala u filmu Lepota poroka (1986) reditelja Živka Nikolića i za tu ulogu je ponovo nagrađena Zlatnom arenom na filmskom festivalu u Puli, ali ovaj put za najbolju glavnu žensku ulogu.

 

Svoj talenat je potvrdila u filmovima Zadarski memento (1984), Otac na službenom putu (1985) reditelja Emira Kusturice, Ćao inspektore (1985), Od zlata jabuka (1986), Špadijer-jedan život (1986), Ljubavi Blanke Kolak (1987), Osuđeni (1987), Za sada bez dobrog naslova (1988) reditelja Srđana Karanovića, Put na jug (1988), Braća po materi (1988), Špijun na štiklama (1988), Bolji život (1989), Hotel Bunker Palas (1989), Poltron (1989) i Stela (1990), kao i u televizijskim serijama Vuk Karadžić (1987-1988), Drugarica ministarka (1989), Bolji život (1990-1991) i Sarajevske priče (1991).

 

"Tako je u cijeloj našoj civilizaciji, a pogotovo u zemlji u kojoj živim u Americi, mada, sada je u tom smislu Amerika svugdje, jer je uspjela da izveze svoj način života obilježen strašnim odsustvom empatije. Prezir prema emociji, prezir prema mekoći, prezir prema slabosti koja, hteli ne hteli, jeste deo našeg života. Djeca rastu bez zdravih repera i parametara. To mi se čini strahovitio opasnim. Druga strana te medalje, ako hoćete rezultat, jesu ti masakri, teroristički napadi koji se svakodnevno dešavaju", govorila je svojevremeno glumica.

 

Devedesete godine su bile izrazito turbulentne za ovu talentovanu glumicu koja je već uveliko živjela na relaciji između Zagreba i Beograda, gdje je živio njen suprug Goran Gajić. Nastavila je da glumi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu, kao i u drugim pozorištima u različitim gradovima koji su se našli na suprotnostavljenim stranama. Našla se na udaru medija, da bi zatim bila otpuštena iz Hrvatskog narodnog kazališta, a ubrzo je počela da dobija prijeteće telefonske pozive. Sa suprugom je krajem 1991. godine napustila svoju zemlju. U Sjedinjenim Američkim Državama je ispočetka radila kao konobarica, da bi ubrzo zaigrala u televizijskoj seriji Vavilon 5 (1993-1998). Serija je stekla veliku popularnost među ljubiteljima naučne fantastike i snimljeni su nastavci u obliku televizijskih filmova Vavilon 5: U početku (1998) i Vavilon 5: Treći svemir (1998).

 

"Bilo je teško krenuti od nule, kao da je neko uzeo veliku gumicu i obrisao moj život", rekla je glumica, a zatim dodala "Imali smo četiri kofera, ali tako se odjednom nekako stvorio agent koji je hteo, ne da potpiše ugovor, već da me pošalje na nekoliko audicija, kao test".

 

Nastavila je sa kvalitetnim ulogama i u novom vijeku igrajući uporedo na dva kontinenta. Svakako je jedna od svijetlih tačaka crnogumornog ratnog filma Turneja (2008) reditelja Gorana Markovića, kao i istoimene televizijske serije Turneja (2011) koja je proširila priču filma. Furlan se svakako prepoznala u ulozi glumice koja se pronađe u vihoru rata i koja zajedno sa svojim kolegama pokušava da se na neki način odupre ratu.

 

Gledali smo je u filmovima Diši duboko (2004), Ostavljeni (2010), Cirkus Kolumbija (2010), Istanbule, ne zaboravi me (2010), Ponovo rođen (2012), Sa mamom (2013), Okus pijeska (2014), Amerika, stižemo (2014), Zauvijek (2014), Surviving Me: The Nine Circles of Sophie (2015), Kraljevski božićni bal (2017), Vatra na oba kraja (2021) i Vojna komanda: Iskupljenje (2024), kao i televizijskim serijama Vratiće se rode (2008), Najbolje godine (2010), Vere i zavere (2016), Prstohvat magije (2016-2017), Čelična komora Cirih (1993) i Vojna komanda (2020).