Boj na Kosovu

01.10.2001 12:05

Film Boj na Kosovu je nastao na 600. godišnjicu Kosovske bitke i okupio je neka od najznačajnijih imena naše kinematografije. Nažalost odluka da se snimi film je stigla relativno kasno, što je prisililo reditelja Zdravko Šotru da ubrza snimanje, dok sam budžet filma nije adekvatno prilagođen samim potrebama istog. Pored toga tadašnja situacija u zemlji je bila veoma teška. Sve je to dovelo do toga da konačni proizvod bude donekle razočaravajući, naročito kada pogledamo gotovo nevjerovatnu glumačku postavu. To ipak nije spriječilo mnogobrojnu publiku da ovaj film smatra za jedan od najznačajnijih naslova u našoj kinematografiji. To se dijelom može objasniti takozvanim fenomenom kosovskog mita, koji je izuzetno značajan za naš narod i za očuvanje našeg roda.

Tokom 1389. godine srpski knez Lazar Hrebeljanović (Miloš Žutić) odbija da se pokori turskom sultanu Muratu I (Ljuba Tadić) i njegovoj daleko brojnijoj vojsci. Knez ima visoka očekivanja od bitke i velike nade polaže u svog velikog junaka Miloša Obilića (Žarko Laušević) i pored toga što ga Vuk Branković (Vojislav Voja Brajović) smatra za izdajnika. Lazar saziva mnoge svoje velikane kao što su Milan Toplica (Svetozar Cvetković), Ivan Kosančić (Milan Gutović), Lazar Musić (Tihomir Arsić), Stefan Musić (Toni Laurenčić), Tamnavac (Branko Cvejić) i Levčanin (Bogdan Diklić). Isto čini Murat, čiju vojsku predvode njegovi sinovi Jakub Čelebija (Marko Baćović) i Bajazit I Munjeviti (Branislav Lečić).

Reditelj Zdravko Šotra želi odmah da nam stavi do znanja značaj Kosovske bitke za srpski narod i to uporno čini tokom cijelog filma. Knez Lazar je predstavljen kao potencijalni spasilac, ali ne samo srpskog naroda, već i uopšteno Hrišćanstva. Isto tako, oba sukobljena vladara, Lazar i Murat, dijele mišljenje da je ovo bitka epohalnog značaja, koja će odlučiti mnoge sudbine. Šotra pravi dobru odluku i često čujemo mišljenje običnog svijeta o ovom boju. Zanimljiva pitanja takođe nameću i daleko bitnije figure u ovom filmu, poput Vuka Brankovića, kojeg odlično igra Vojislav Brajović i koji tvrdi da opremiti vojsku znači dovesti zemlju do prosjačkog štapa. Film bi vjerovatno uveliko profitirao da je dao daleko više prostora ovim Vukovim riječima i da je još detaljnije prikazao kako ove njegove riječi odjekuju u praksi.

Kompozitor Dušan Kaurović bira turobnu muzičku podlogu, koju vješto kombinuje sa religijskom muzikom, kako bi publika dobila utisak da gleda scene od velikog religijskog i političkog značaja. Sve pohvale idu za pjesmu Hriste Bože, koju je napisao Ljubomir Simović. Zbog izuzetnog kvaliteta ove pjesme mnogi su pomislili da je riječ o narodnoj pjesmi, koja se generacijama prenosi sa koljena na koljeno. Scenarista Simović se takođe pobrinuo za neke od najboljih i najpopularnijih rečenica u našoj cijeloj kinematografiji. Mnoge rečenice koje izgovaraju naši junaci, prije svega Knez Lazar i Miloš Obilić, ostali su u trajnom sjećanju publike.

Nažalost, Šotra ima preveliku želju da ovaj film dobije mitski, vanvremenski karakter i da bude gotovo značajan kao sama bitka. Dok mnoge rečenice scenariste Simovića zaista djeluju impresivno, reditelj Šotra pravi niz odluka koji kvare utisak publike. Autori ovog filma idu linijom lakšeg otpora i prikazuju Miloša Obilića kao epskog heroja, koji uspjeva gotovo nemoguće kako bi ispunio svoju riječ, dok je Vuk Branković predstavljen kao izdajnik i vjerovatno glavni razlog zašto je Srpska vojska poražena na Kosovu. Mnogi naši istoričari se ne bi složili sa ovakvim prikazom naših poznatih boraca, prije svega Vuka Brankovića. Pored toga, mnogi naši glumački velikani su svedeni na veoma ograničen broj rečenica i nemaju priliku da ostave jači utisak. Isto tako, likovi poput oca Teofana (Predrag Laković) i jeromonaha Makarija (Irfan Mensur) previše naglašavaju mistične elemenate u ovom filmu. Sa druge strane, Šotra se relativno dobro snalazi u prikazu samog boja, iako su vidljiva ograničenja koja je ovaj reditelj imao u pogledu budžeta. Dio publike koji dobro opaža će vjerovatno primijetiti da jedan od kaskadera u filmu gine nebrojeno puta.

Boj na Kosovu je stekao veliku popularnost među našom publikom i može se pohvaliti mnogim nezaboravnim scenama i zbog toga predstavlja nezaobilaznu lektiru za sve ljubitelje naše kinematografije.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=1988071