Balkanski špijun

03.10.2001 11:53

Kada bismo pitali mnoge ljubitelje filma da izaberu jedan naslov iz domaće kinematografije, koji im je pružio najviše smjeha, dobar dio bi vjerovatno izabrao Balkanski špijun. Svako ko je bar jednom pogledao ovu komediju, jasna mu je popularnost ovog filmskog dijela, čiju režiju potpisuju Dušan Kovačević i Božidar Nikolić.

Beograđanin Ilija Čvorović (Danilo Bata Stojković) dobija poziv od inspektora državne sigurnosti Dražića (Milan Štrljić), vezano za njegovog podstanara Petra Jakovljevića (Bora Todorović), koji je dvadeset godina radio u Francuskoj. Odmah po dolasku kući Ilija sve prepričava svojoj supruzi Danici (Mira Banjac) i kritikuje njenu odluku da uzmu podstanara. Ilija zatim započinje sopstvenu istragu, uprkos velikom negodovanju njegove ćerke Sonje (Sonja Savić). Poslije izvjesnog vremena umisli da je njegov podstanar terorista koji planira napad na državu. Kada se stvari još više zakomplikuju, Ilija traži pomoć od svog brata Đure (Zvonko Lepetić).

Reditelji Dušan Kovačević i Božidar Nikolić započinju ovaj film na jedan šaljiv i zabavan način i odmah nas upoznaju sa svojim paranoičnim protagonistom. Ostaje mala nedoumica da li je sam razgovor između Ilije Čvorovića i inspektora Dražića trebalo prikazati jednom dužom scenom i na taj način napraviti adekvatan uvod u film, ali i omogućiti glumcu Milanu Štrljiću, malo bolju minutažu. U svakom slučaju, Kovačević i Nikolić zaista vješto i slobodno možemo reći podmuklo koriste posljednje godine vladavine Josipa Broza Tita, kako bi pokušali da pronađu falinke ovog komunističkog sistema. Za glavnog junaka uzimaju ostarjelog i oboljelog pojedinca, koji je dosta toga iznio na svojim plećima, a zatim počinju da ispituju koliko on još nedaća može da podnese. Iliju Čvorovića, koji sam kaže da je jednom robovao jer je vjerovao ljudima, brzo obuzima paranoja i ovaj namučeni čovjek prosto nije u mogućnosti da racionalno razmišlja. Bivšem Staljinisti Čvoroviću vjerovatno smeta i to što njegov podstanar Jakovljević dolazi iz jedne kapitalističke zemlje.

Sama istraga koju sprovodi Ilija Čvorović je izuzetno zabavna i pruža zaista veliki broj dijaloga i scena za pamćenje. Gotovo sve rečenice koje ovaj špijun izgovara naišle su na odobravanje publike i ostale su dugi niz godina u njihovom sjećanju. Veliki Bata Stojković izuzetno vješto spaja komediju i tragediju i tjera publiku na duboka i turobna razmišljanja, odmah kad se prestanu histerično smijati. Svakako je riječ o jednoj od najboljih uloga u njegovoj karijeri. Odlično društvo mu prave takve glumačke veličine kao što su Mira Banjac, Bora Todorović i Sonja Savić. Ne smijemo nikako zaboraviti ni brata Đuru, kojeg izvrsno igra Zvonko Lepetić i koji svojim izgledom i manirima zaista djeluje kao Ilijin rođeni brat. To potvrđuju mnoge scene, a između ostalih i scena u kojoj na identičan način vade češalj iz svog džepa i čeljaju svoju kosu. Lepetić je najveće iznenađenje filma, bar za sve one koji nisu imali priliku da gledaju ovog izuzetno talentovanog hrvatskog glumca.

Balkanski špijun je neosporno veoma zanimljiv film, ali ipak nije savršen. Ponekad se stiče utisak da su reditelji Kovačević i Nikolić vođeni prevelikom željom da zabave publiku i da su neke komične scene mogli ostaviti na montažerskom stolu. Okrečite Beograd je izuzetno zabavna scena, koju smo svi toliko puta prepričali međusobno ali ipak djeluje kao da su braća Čvorović na trenutak zakoračili u potpuno drugi film. Isto tako, scena u kojoj vidimo vlasnika novootvorene palačinkarnice (Velimir Bata Živojinović), koji priča sve svoje muke sa birokratijom, previše jasno najavljuje šta će se kasnije desiti. Vjerovatno najveće razočarenje predstavljaju završne scene filma. Međutim ove zamjerke svakako nisu toliko značajne da vas spriječe da uživate u ovoj nezaboravnoj komediji.

Balkanski špijun je svakako odlično napisan i odlično odglumljen film, koji je sa razlogom jedan od naših najpopularnijih filmova.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=320855