Čudo neviđeno

17.06.2017 00:22

Jugoslovenski i crnogorski reditelj Živko Nikolić je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina snimio niz veoma kvalitetnih i veoma zabavnih filmova. Jedan od njih je svakako Čudo neviđeno (1984). Film je nakon izlaska naišao na velike pohvale, prije svega publike, koja se dobro zabavila među njegovim nesvakidašnjim likovima. Poput određenih naslova snimljenim u ovom vremneskom periodu, Čudo neviđeno je dobio pohvale jer je na neki način upozorio na cijepanje države koje je nedugo zatim počelo.

U mali ribarski grad dolazi veoma lijepa žena koju odmah nazivaju Amerikanka (Savina Geršak). Ona saznaje od lokalnog pjevača Karuza (Dragan Nikolić) da je njen otac izgubio svoju kuću i da je ona sada pretvorena u lokalnu kafanu, koju vodi Baro (Taško Načić). Baro se na prvi pogled zaljubljuje u atraktivnu Amerikanku i zapošljava je da radi kao konobarica. Brzo se pročuje o njenoj ljepoti i mnogi stanovnici počinju da dolaze u ovu kafanu. Među njima su drugari Đoko (Boro Begović) i Zeljo (Petar Božović), Soro (Boro Stjepanović). Dolaze i opasna braća Kondić na čelu sa najačim od njih (Slavko Štimac). Za to vrijeme gazda Šćepan (Danilo Bata Stojković), uz pomoć jednog inžinjera (Bogdan Diklić), započinje izgradnju tunela, koji će ići sve do mora i sa kojim planiraju isušiti jezero i napraviti plodnu zemlju. Ova ideja se ipak ne dopada kontraverznom svešteniku Makariju (Velimir Bata Živojinović) koji takođe pokazuje veliko interesovanje za Amerikanku.

Reditelj Živko Nikolić i scenaristi Siniša Pavić i Ljiljana Pavić, dolaze na jednostavnu ali zaista dobru ideju, da pošalju atraktivnu ženu u staromodni crnogorski primorski grad. Zaista je zabavno gledati jednu zgodnu plavušu koja muti razum lokalnih stanovnika i na taj način unosi pometnju u jedan patrijarhalni gradić. Pavićev veoma zabavan dijalog se dobro uklopio sa Nikolićevom mizantropijom i vješto apostrofira najniže ljudske porive, uglavnom požudu. Autori ne pokazuju naročite sklonosti prema svojim protgaonistima, to se odnosi i na obične radnike, vlasnike, zemljoposjednike, lokalne grubijane, pa čak i sveštenike. Nikolić i Pavići zapravo jedine simpatije pokazuju prema umjetnicima poput Karuza (Dragan Nikolić), koji su po svemu sudeći najmanje krivi za neizbježni haos. Glumac Velimir Bata Živojinović je priredio pravu komičnu bravura ulogom sveštenika Makarija. Ne smijeno nikako zaboraviti ni Nikolićevog starog saradnika Petra Božovića (Lepota poroka, U ime naroda).

Film odlično zabavlja publiku, ali takođe koristi svaku priliku za oštru kritiku ovog ostarjelog društvenog sistema. Autori jasno prikazuju propast zastarjelih patrijarhalno - plemenskih odmah po susretu sa modernim trendovima. Kada preuzme kafanu od gazde, nova vlasnica mijenja ime kafane i naziva je Amerika. Atraktivna slovenačka glumica Savina Geršak je svakako odličan kontrast ovim zaraslim bradama i umornim facama. Reditelj Nikolić je sarađivao sa glumicom i u filmovima Smrt gospodina Goluže (1982) i U ime naroda (1987). Pohlave idu i na originalan i dobro režiran završni obračun, ali ostaje šteta što Nikolić nije dobio potrebna novčana sredstva i snimio ovu završnicu baš onako kako je zamislio.

Čudo neviđeno je neosporno veoma kvalitetan film, koji nikad ne prestaje da zabavlja svoju publiku.

[[File:Cudo nevidjeno - film.jpg|thumb|Cudo nevidjeno - film|alt=Cudo nevidjeno - film.jpg]]