Borisav Stjepanović

Naš glumac Borisav Boro Stjepanović je dobro poznat svim ljubiteljima filma. Odigrao je veliki broj značajnih uloga i često je, popularno rečeno, krao scene iz drugog plana. Značajnu saradnju je ostvario sa rediteljem Zoranom Čalićem, sa kojim je sarađivao u filmskom serijalu Ćao, inspektore (1985-1992). Odigrao je ulogu policajca Pajka, koji zajedno sa svojim kolegom Bokijem (Velimir Bata Živojinović) zavodi red i obračunava se sa mnogim šarolikim likovima. Dvojica glumaca su zaslužni za dosta humora, za koji slobodno možemo reći da je nesvakidašnji i veoma originalan. Ne smijemo svakako zaboraviti ni Stjepanovićevu saradnju sa ostalim rediteljima, kao što su Emir Kusturica, Slobodan Šijan i Živko Nikolić. Takođe potpisuje režiju, scenario i ulogu profesora u televizijskom filmu Audicija (1985). Boro Stjepanović se svakako može pohvaliti sa velikim brojem živopisnih i zanimljivih likova tokom svoje dosadašnje karijere. Pored toga, napisao je pet knjiga o glumi.

 

Borisav Stjepanović je neke od svojih prvih uloga odigrao u televizijskim serijama Građani sela Luga (1972), Filip na konju (1973), Đavolje merdevine (1975), Neven (1975) i Osma ofanziva (1979), da bi zatim zaigrao u filmovima Povratak otpisanih (1976), Leptirov oblak (1977), Nije nego (1978) i Petrijin venac (1980) reditelja Srđana Karanovića.

 

Lavinu smjeha je izazvao u filmu Ko to tamo peva (1980), reditelja Slobodana Šijana, kada se nevoljno zakašljao jednom prilikom. Sa rediteljem Šijanom je sarađivao još dugi niz godina i to u filmovima Kako sam sistematski uništen od idiota (1983), Tajna manastirske rakije (1988), Siroti mali hrčki 2010 (2003) i S. O. S. - Spasite naše duše (2007).

 

Stjepanović je tokom osamdesetih godina imao još nekoliko značajnih saradnji. Pored pomenutog Zorana Čalića i serijala Ćao inspektore, sarađivao je i sa rediteljima Emirom Kusturicom i Živkom Nikolićem. Sa Kustom je snimio Bife 'Titanik' (1980) i Sjećaš li se Doli Bel? (1981), dok je sa Nikolićem snimio Čudo neviđeno (1984), Lepota poroka (1986) i U ime naroda (1987), ali i televizijsku seriju Đekna još nije umrla, a ka'će ne znamo (1989).

 

Takođe smo ga gledali u filmovima Berlin kaputt (1981), Kraljevski voz (1981), Lov u mutnom (1981), Dvije polovine srca (1982), 13. jul (1982), Miris dunja (1982), Zalazak sunca (1982), Nastojanje (1982), Zalazak sunca (1982), Pismo - Glava (1983), O pokojniku sve najlepše (1984), Nije lako sa muškarcima (1985), Lažni princ (1985), Ada (1985), Posljednji skretničar uzanog kolosijeka (1986), Ovo malo duše (1987), Strategija svrake (1987), Život radnika (1987), Hajde da se volimo (1987), Azra (1988), Sulude godine (1988), Balkan ekspres 2 (1989) i Kuduz (1989).

 

Devedesete godine je započeo ulogom Bogdana Bekčića u televizijskoj seriji Bolji život (1991-1992), a nastavio filmovima Gluvi barut (1990), Poslednji valcer u Sarajevu (1990), Bračna putovanja (1991), Biće bolje (1994), Urnebesna tragedija (1995) reditelja Gorana Markovića i U ime oca i sina (1999). Zaigrao je u njemačkom filmu Umorni saputnici (1996), reditelja Zorana Solomuna, koji govori o jugoslovenskim izbjeglicama u Njemačkoj. Treba dodati još televizijske serije Volim i ja nerandže... no trpim (1992-1993) i Aleksa Šantić (1992).

 

U novom vijeku smo ga najčešće gledali na malim ekranima i to u televizijskim serijama Viza za budućnost (2005-2008) i Naša mala klinika (2007-2011). Odigrao je ulogu Maksima Obada u filmu Gorčilo - Jesi li to došao da me vidiš (2015), kao i u televizijskoj seriji Gorčilo (2016).

 

Takođe je zaigrao u filmovima Ničija zemlja (2001), Opet pakujemo majmune (2004), Lopovi prve klase (2005), Dobro uštimani mrtvaci (2005), Sve džaba (2006), Optimisti (2006) reditelja Gorana Paskaljevića, Lokalni vampir (2011), Most na kraju sveta (2014), Naša svakodnevna priča (2015) i Žaba (2017), ali i u televizijskim serijama M(j)ešoviti brak (2003), Tata i zetovi (2006-2007), To toplo ljeto (2008), Lud, zbunjen, normalan (2010-2015), Nemoj da zvocaš! (2016) i Božićni ustanak (2017).