Čitulja za Eskobara

21.01.2011 13:35

Reditelj i scenarista Milorad Milinković se nakon velikog uspjeha filma Mrtav 'ladan (2002) okrenuo televiziji i snimio nekoliko zanimljivih serija, kao što je Crni Gruja (2004-2005). Dugometražnom filmu se ponovo vratio crnom komedijom Čitulja za Eskobara koja je zabilježla uspjeh kod publike.

Dvojica takozvanih lezibegovića Deki (Boris Milivojević) i Baki (Miloš Samolov) odlučuju da iz šale objave u novinama čitulju za kolumbijskog narko bosa Pabla Eskobara. Kada ubrzo zatim pogine kriminalac Sreten Pešić, poznat upravo kao Srpski Eskobar, policijski načelnik Savić (Mladen Nelević) sumnja da su se kriminalci toliko odvažili da su počeli da najavljuju ubistva u novinama. Zbog toga naređuje inspektoru Mileti (Rene Bitorajac) da što prije sazna o čemu se zapravo radi. Na pomenutu čitulju u novinama naleće i kriminalac Gandi (Vojin Ćetković) koji takođe započinje svoju istragu zajedno sa saradnikom Kiletom (Marko Živić). U međuvremenu Gandi upoznaje atraktivnu djevojku Lelu (Tamara Garbajs) i ne sluti da je ona zapravo promijenila pol. Gandi se inače susretao sa nasiljem još kao dječak jer je njegov otac (Nenad Jezdić) fizički i psihički zlostavljao njegovu majku (Tamara Krcunović).

Filmski autor Milorad Milinković pravi zanimljivu odluku da cijelokupnu radnju filma takoreći isprati sa nebesa i zbog toga za naratora bira upravo jednog anđela (Zijah Sokolović), koji inače za slušaoce ima jednog čovjeka (Boris Komnenić) i jednu ženu (Jelisaveta Seka Sablić). Ova odluka povlači manji prigovor na Milinkovićev film jer je sličnu ideju već imao reditelj Srđan Dragojević u komediji Mi nismo anđeli (1992). Milinkoviću doduše nedostaje đavo, kojeg je u Dragojevićevom filmu odlično odigrao Srđan Žika Todorović, ali je sličnost između ova dva filma neizbježna.

Autor Milinković nas polako uvodi u svoju priču i postepeno upoznaje sa svojim likovima. Kriminalci su prikazani kao neobrazovani ljudi kojima zakon leži u topuzu i zbog toga nisu naročito zanimljivi. Autor se ipak bar donekle trudi da objasni postupke svojih protagonista. Kriminalac Gandi se okreće ekstremnom nasilju jer je tako naučio od svog oca, kojeg igra Nenad Jezdić i koji inače često igra neotesane grubijane. Razbiješnjeli Gandi, baš poput svog oca, prebija nepoznatog čovjeka koji ga uvredio tokom vožnje u saobraćaju. Sa druge strane, već pomenuti reditelj Srđan Dragojević je pružio daleko bolji portret svojih kriminalaca u filmu Rane (1998). Milinković opet pokazuje svojevrsne odlike koje idu u prilog nadolazećoj vouk kulturi, koja će u narednim decenijama uzeti sve više maha u svijetu. To prije svega vidimo u liku atraktivne Lele koja je rođena kao muškarac. Zbog svega toga, Čitulja za Eskobara sadrži određene proročke elemente i zaslužuje bar umjerenu pohvalu.

Reditelj Milinković se zanima temama slučajnosti i predodređenosti, koje dosta utiču na naš život. Naizgled proste odluke koje svakodnevno pravimo ostavljaju trajne posljedice na naš život. To najbolje vidimo u nesmotrenom potezu dvojice ljubitelja narkotika Dekija i Bakija, koja u želji da odaju počast kralju narkotika Eskobaru, zapravo pokreću cijeli niz nesretnih događaja. Milinković se takođe zanima temom pokajanja i oprosta, što najbolje vidimo u završnom dijelu filma koji jasno aludira na značaj pokajanja. U jednom trenutku jasno vidimo tekst iz Molitve svetog Jovana Damaskina koji je očigledno autoru poslužio kao velika inspiracija. Sav Milinkovićev trud ipak nije dovoljan jer pomenute teme traže daleko bolju egzekuciju. Sa druge strane, humor je svakako prisutan i pojedinačne scene nećemo dugo vremena zaboraviti.

Čitulja za Eskobara pruža pojedinačne momente dobre zabave ali ne uspijeva da se izdvoji kao kvalitetan i značajan film.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=644588