Jelisaveta Sablić

Naša glumica Jelisaveta Seka Sablić je svakako jedna od najzabavnijih glumica sa ovih prostora, koja je odigrala zaista veliki broj uloga. Glumica redovno uspijeva da nas zabavi i da nam na taj način bar malo razveseli dan. Uspjeh bilježi na filmu, ali i u pozorištu. Zanimljivo je to da glumica sebe ne smatra za naročito duhovitu osobu i zapravo tvrdi da je privatno uglavnom namrgođena i da se ne šali previše. U svakom slučaju, glumica ima istančan i neponovljiv smisao za komediju i dala je veliki doprinos razvoju ovog žanra. Dobitnica je dvije nagrade za životno djelo i to Dobričin prsten (2010) i Nagrada Pavle Vuisić (2015).

 

"Ja u životu ne glumim. Zapravo, ne glumim ni na sceni. Istinitija sam na sceni nego u životu. Milicajcu ne umem da odglumim da mi ne piše kaznu, nego i na sud idem", našalila se Sablić.

 

Jelisaveta Sablić je svoj dugi filmski put počela u drugoj polovini šezdesetih godina, kada je zaigrala u nekoliko televizijskih filmova, kao i u drami Vrane (1969) koju su režirali Ljubiša Kozomora i Gordan Mihić. Ostala je u veoma lijepom sjećanju najmlađe publike kada je zaigrala u televizijskoj seriji Hajde da rastemo (1969-1972). Uslijedili su zatim filmovi Biciklisti (1970), Burduš (1970), Kičma (1975), Četiri dana do smrti (1976), Leptirov oblak (1977), kao i televizijske serije Čedomir Ilić (1971), U registraturi (1974) i Osma ofanziva (1979).

 

Svoj veliki komičarski talenat je pokazala osamdesetih godina i to prije svega u saradnja sa rediteljima Milanom Jelićem i Slobodanom Šijanom. Sa Jelićem je snimila veoma popularnu trilogiju koju slobodno možemo nazvati Na određeno vreme i koju čine komedije Rad na određeno vreme (1980), Moj tata na određeno vreme (1982) i Razvod na određeno vreme (1986). Sa rediteljem Šijanom je ostvarila vjerovatno najvažniju saradnju u svojoj karijeri. Zajedno su snimili filmove Maratonci trče počasni krug (1982), Kako sam sistematski uništen od idiota (1983) i Davitelj protiv davitelja (1984). Od navedenih uloga treba izdvojiti promiskuitetnu pijanistkinju Kristinu, koja vješto manipuliše naivnim Mirkom Topalovićem (Bogdan Diklić).

 

Takođe smo je rado gledali u filmovima Svetozar Marković (1980), Laf u srcu (1981), Moljac (1984), Jaguarov skok (1984), Indijsko ogledalo (1985), Debeli i mršavi (1985), Sekula i njegove žene (1986), Uvek spremne žene (1987), Tesna koža 3 (1988), Poltron (1989) i Masmediologija na Balkanu (1989), kao i u televizijskim serijama Svetozar Marković (1981), Nepokoreni grad (1982), Sivi dom (1986) i Bolji život (1987-1991).

 

Devedesetih godina je veoma zabavne uloge odigrala u televizijskim serijama Srećni ljudi (1993-1996), Složna braća (1996) i Porodično blago (1998-1999), a ne smijemo zaboraviti ni filmove Sekula se opet ženi (1991), Sekula nevino optužen (1992), Biće bolje (1994), Tamna je noć (1995), Rane (1998) reditelja Srđana Dragojevića.

 

U novom vijeku je zaigrala u filmovima Sve je za ljude (2001), Ledina (2003), Bal-Kan-Kan (2005), Hadersfild (2007), Čitulja za Eskobara (2008), Tehnotajz (2009), Simon Čudotvorac (2013), Igla ispod praga (2016), Hotel Beograd (2020), Komedija na tri sprata (2022) i Munje: opet! (2023), kao i u televizijskim serijama Stižu dolari (2004), Ljubav, navika, panika (2005-2007), Selo gori, a baba se češlja (2008), Lud, zbunjen, normalan (2008-2010), Miris kiše na Balkanu (2010), Nemoj da zvocaš! (2016), Sinđelići (2019), Tri muškarca i tetka (2021) i Dug moru (2023).