Obećana zemlja

11.04.2024 09:41

Kineski filozof Konfučije je rekao da samo najmudriji i najgluplji ljudi nikada ne mijenjaju svoje mišljenje. Jedan od ljudi koji je tokom svoje karijere svakako promijenio mišljenje je reditelj Veljko Bulajić, koji je mnogo godina nakon filma Voz bez voznog reda (1969) snimio svojevrsni nastavak Obećana zemlja (1986), u kojem je iznio dosta različite stavove na isti period jugoslovenske istorije.

Predsjednik zadruge Markan Radišić (Velimir Bata Živojinović) hladnokrvno ubija seljaka Milišu Matića (Vjenceslav Kapural) ispred njegove supruge Stane (Dara Džokić) i djece. Markan priznaje ubistvo imenovanom sudiji (Vanja Drah) koji dolazi iz Osijeka. Sa Markanom na optuženičkoj klupi je njegov kolega iz Uprave Milan Zec (Dragan Nikolić), koji je bez dopuštenja prodavao ispisnice iz Zadruge i na taj način bespravno zarađivao pare. Sudija dovodi daktilografkinju (Olivera Marković) i porotu i suđenje može da počne. Markan započinje svoju odbranu i objašnjava da je pristalica novonastalog pokreta kolektivizacije i da je tražio od pridošlih kolonista da se svi priključe u Zadrugu. Načelnik (Krunoslav Šarić) je zatim zatražio od Marakana da izvrši pritisak na narod, prije svega na Milišu kojeg narod sluša. Stvari su se dodatno zakomplikovale kada se Markanov sin (Igor Mešin) zaljubio u Milišinu ćerku Nadu (Vanja Matujec). Na sudu svjedoči i Stanina sestra Marta (Mirjana Karanović).

Reditelj i scenarista Veljko Bulajić se ovim filmom jasno nadovezuje na svoj filmski prvijenac Voz bez voznog reda u kojem je prikazao trnovit put koji su prešli seljani iz Dalmatinske zagore, koji su takoreći trbuhom za kruhom krenuli put Baranje. Nedugo nakon kratke scene u kojoj vidimo predsjednika Zadruge Markana koji obećava bolje sutra grupi ljudi, reditelj nas šokira činom ubistva u kojem taj isti predsjednik zadruge hladnokrvno ubija seljaka Milišu Matića. Bulajić koristi tehniku snimanja koju prije svega povezujemo sa filmom Rašomon (1950) reditelja Akire Kurosave i koja nosi naziv Rašomon efekat. Pratimo više različitih likova koji pričaju svoje viđenje istog događaja iz neposredne prošlosti, kako bi smo saznali šta se zapravo desilo. Svi koju su pogledali ovo Kurosavino remek-djelo znaju da protagonisti uglavnom nisu iskreni i da kobni događaj prepričavaju onako kako njima odgovara, a ne onako kako se zapravo desio.

Film Obećana zemlja je zanimljiv i zbog drugih razloga, prije svega zato što imamo priliku da vidimo jednog umjetnika koji je promijenio svoje stavove i koji se ne plaši da to jasno pokaže. Dok je u filmu Voz bez voznog reda slobodno možemo reći podržao koloniste da napuste svoja ognjišta, Bulajić sada prikazuje šta se desilo tim ljudima nakon što su došli na željenu destinaciju. Reditelj izosi oštre argumente protiv kolektivizacije i seljačkih radnih zadruga i vidi ih kao prijetnju po pojedinca. Seljani predvođeni Milišom se s pravom pitaju čija je to zapravo zemlja koja im je dodjeljena da obrađuju i ko im zapravo garantuje da im tu istu zemlju neće sutra neko oteti. Postavljaju pitanje šta je sa ljudima koji ne žele da dijele svoju zemlju sa državom i ne žele da postanu dio jedne velike porodice.

Sudski proces u filmu je korektno urađen i treba pohvaliti glumca Vanju Draha u ulozi predmetnog sudije. Pored toga, priča se u jednom momentu toliko komplikuje da ne bismo nikako željeli da smo na mjestu porotnika koji odlučuju o sudbini dvoje ljudi. Kao i obično Velimir Bata Živojinović i Dragan Nikolić su odradili odličan posao. Zanimljivo je vidjeti i glumca Ivicu Pajera koji je sarađivao sa Bulajićem u filmu Voz bez voznog reda. Sa druge strane, ljubavna romansa između dvoje mladih ljudi koji se zbog svojih roditelja nalaze na zaraćenim stranama, vjerovatno nije bila potrebna.

Obećana zemlja je svakako zanimljiv naslov iz Bulajićevog opusa kojeg je vjerovatno najbolje pogledati nakon rediteljevog prvijenca Voz bez voznog reda.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=659460