Ilija Ivezić

Hrvatski glumac Ilija Ivezić (1926-2016) je jednu od svojih najboljih uloga odigrao u filmu Ludi dani (1977) reditelja Nikole Babića. Odlično je iskoristio jednu od rijetkih prilika da odigra glavnu ulogu i demonstrirao svoj vrstan talenat. Ivezić je zapravo jedini glumac sa ovih prostora koji je zaigrao u svim nastavcima filmskog serijala o indijanskom poglavici Vinetuu (Pjer Brajs) i to Blago u srebrnom jezeru (1962), Zlato Apača (1963), Posljednji osvetnik (1964), Među jastrebovima (1964), Kralj petroleja (1965), Vinetu 3. dio (1965), Vinetu i njegov prijatelj Old Fajerhend (1966) i Vinetu i Šeterhend u dolini smrti (1968). Zaigrao je i u ostalim filmovima strane produkcije kao što su Račun serviran ledeno hladan (1966), Grom sa zapada (1969), Bronte (1972), Krvavi jastrebovi Aljaske (1973), Pokušaj bjekstva (1976) i Ratni dječak (1985), kao i televizijskim serijama Odiseja (1968) i Matijas Sandorf (1979). Domaća publika ga takođe rado pamti po ulozi inspektora Petrovića u televizijskoj seriji Smogovci (1982-1996). Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (2003).

Ilija Ivezić je glumačku karijeru započeo u pozorištu i to u mnogim velikim jugoslovenskim gradovima, kao što su Zagreb, Split, Zadar, Šibenik i Zenica. Jedno vrijeme je radio kao reditelj predstava. Na filmu debituje u ratnoj drami Abeceda straha (1961) reditelja Fadila Hadžića, da bi zatim nastavio da sarađuje sa istim rediteljem u filmovima Konjuh planinom (1966), Divlji anđeli (1969) i Lov na jelene (1972). Zaigrao je u filmu Licem u lice (1963), a takođe je započeo saradnju sa rediteljem Vatroslavom Mimicom, sa kojim je snimio filmove Kaja, ubit ću te! (1967), Hranjenik (1970) i Seljačka buna 1573 (1975), kao i televizijsku seriju Anno domini 1573 (1979).

Sedamdesetih godina je započeo niz zanimljivih saradnji sa mnogim poznatim jugoslovenskim rediteljima, kao što su Krsto Papić, Krešimir Golik, Vladimir Tadej i Nikola Babić. Sa Papićem je snimio filmove Lisice (1970), Predstava 'Hamleta' u Mrđuši Donjoj (1974), Izbavitelj (1976), Život sa stricem (1988) i Kad mrtvi zapjevaju (1998), sa Golikom Živjeti od ljubavi (1973) i Razmeđa (1973), sa Tadejem Hitler iz našeg sokaka (1975) i Hajdučka vremena (1977), dok je sa Babićem snimio već pomenuti film Ludi dani (1977), ali i Medeni mjesec (1982).

U tom periodu je zaigrao i u filmovima Klopka za generala (1971), U gori raste zelen bor (1971), Prvi splitski odred (1972), Vuk samotnjak (1972), Sutjeska (1973), Živi bili pa vidjeli (1979), Servantes iz Malog Mista (1982), Kraljeva završnica (1987), Povratak Katarine Kozul (1989), kao i u televizijskim serijama Prosjaci i sinovi (1972), Čovik i po (1974) i Kapetan Mikula Mali (1976).

Narednu deceniju je nastavio sa zanimljivim saradnjama sa rediteljima Veljkom Bulajićem, Dejanom Šorkom i Miroslavom Mikuljanom. Sa Bulajićem je snimio filmove Visoki napon (1981) i Obećana zemlja (1986), sa Šorkom Mala pljačka vlaka (1984), Krvopijci (1989) i Vrijeme ratnika (1991), dok je sa Mikuljanom snimio Hoću živjeti (1982) i Crveni i crni (1985).

Do kraja karijere je zaigrao u filmovima Stela (1990), Luka (1992), Zlatne godine (1994), Božić u Beču (1997), Maršal (1999), Kradljivac uspomena (2007) i Moram spavat', anđele (2007), kao i u televizijskim serijama Punom parom (1980), Nepokoreni grad (1982) i Neuništivi (1990).