Donator

01.04.2024 14:28

Da zanimljiva ideja ne znači uvijek isto tako zanimljiv film naučio je i reditelj Veljko Bulajić kada je snimio biografsku ratnu dramu Donator (1989). Njegov film je baziran na istinitoj priči i govori o kontraverznom jervrejskom kolekcionaru Erihu Šlomoviću koji je iza sebe ostavio veliku kolekciju impresionističkih i postimpresionističkih umjetničkih djela. Njegov život je inspirisao našeg pisca Momu Kapora da napiše roman Dosije Šlomović (2004).

Tokom 1942. godine njemački istoričar umjetnosti Zigrfrid Handke (Peter Karsten) dobija zadatak od vrhovnog zapovjednika Hermana Geringa da pronađe vrijednu zbirku francuskog kolekcionara i galeriste Ambroa Volara (Tonko Lonza), koja je vjerovatno završila u rukama jugoslovenskog Jevreja Eriha Šlomovića (Ljubomir Todorović). Handkea trag vodi do Volarovog batlera Fransoa Iveta (Šarl Milo) koji živi sa suprugom Mari (Dubravka Gal). Ivet potvrđuje Handkeove sumnje i dalje navodi da je Šlomović bio u ljubavnoj vezi sa Španjolkom Huanom Martinez (Urška Hlebec), kao i da je dio svojih slika nabavljao od njegovog prijatelja sa Balkana Petropulosa (Branislav Petrović). Šlomović je dogovarao sa upravnikom Narodnog muzeja u Beogradu (Miodrag Radovanović) da napravi veliku umjetničku izložbu i da u svojoj domovini osnuje Muzej umjetnosti Istoka i Zapada.

Reditelj Veljko Bulajić je film Donator snimio u takoreći mirnijem periodu svoje karijere, kada su grandiozni epski projekti već uveliko bili iza njega. Donator je snimljen za daleko manje para nego njegovi prethodni ratni spektakli kao što su Kozara (1962) i Bitka na Neretvi (1969). To odmah ne znači da je ovaj naslov manje vrijedan. Reditelj Bulajić i scenarista Ivo Brešan su ispričali relativno zanimljivu priču o čijoj vjerodostojnosti se svakako može diskutovati. Stiče se utisak da Bulajić i Brešan ipak koriste pokoju priliku da uvećaju značaj ovog jugoslovenskog kolekcionara. Čak pominju ime jednog od čelnih ljudi Trećeg rajha Hermana Geringa, iako se ne usuđuju da ga prikažu. Bulajić za glavnu ulogu bira glumca Ljubomira Todorovića kojeg nemamo baš često priliku da gledamo.

Bulajić relativno sporo kazuje ovu priču i tom prilikom često bira veseo ton, što je zaista neobično jer prikazuje početak jednog od najvećih stradanja u svjetskoj istoriji. U određenim trenucima tokom istrage Handke pokušava da nadmudri svoje protivnike i na taj način izbjegava direktno nasilje, što je ipak teško za povjerovati. Isto tako, Bulajić se ne usuđuje da bude direktan kada su određeni dijelovi ove biografije u pitanju. Daje nagovještaje da je odnos između Šlomovića i njegovog poslodavca Volara bio više od poslovnog ali to ne prikazuje. Ne treba ipak Bulajiću previše zamjeriti jer ni istorijski podaci nisu baš najjasniji. Dok su neki tvrdili da je ovdje bilo riječ o strogo poslovnom odnosu, drugi su opet smatrali da su dvojica muškaraca bili u ljubavnoj vezi.

Zanimljivo je donekle vidjeti lukave taktike koje su koristili Šlomović i Huanita tokom same kupovine umjetnina. Naime, gledamo dvoje ljubavnika koji kupuju neprocenjivo umjetničko djelo od jedne starice daleko ispod cijene, a da joj ne saopštavaju pravu vrijednost same umjetnine. Bulajić se mogao direktnije pozabaviti ovim djelom Šlomovićevog života. Pored svega toga, Donator se ne može pohvaliti naročito zanimljivom fotografijom i uglavnom podsjeća na prosječan televizijski film. Zaista je teško pogoditi da se dio radnje događa u Gradu Svjetlosti. Donator je daleko zanimljiviji u svojoj završnici ali ni ove uzbudljive scene ne uspijeva da značajno poprave utisak filma.

Donator je sasvim korektno odrađen film koji se može preporučiti ljubiteljima jugoslovenske istorije.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=697222