Luda invazija na Kaliforniju

09.06.2000 13:40

Američki reditelj Stiven Spilberg je postigao veliki uspjeh sedamdesetih godina prošloga vijeka, prije svega filmovima Ajkula (1975) i Bliski susreti treće vrste (1977), da bi deceniju završio na jedan razočaravajući način. Luda invazija na Kaliforniju je na papiru vjerovatno djelovala veoma zanimljivo ali sama egzekucija nije baš najbolje izvedena.

Šest dana nakon napada na Perl Harbor, japanska podmornica na čelu sa kapetanom Akirom Mitamurom (Toširo Mifune) izranja blizu kalifornijske obale. Na podmornici se nalazi i njemački kapetan Volfgang fon Klajnšmit (Kristofer Li). Kapetan Mitamura odlučuje da napadne Holivud, kao jedan od najvećih i najpoznatijih američkih simbola. Za to vrijeme tenkovska divizija koju čine narednik Frenk Tri (Den Akrojd), kaplar Čak Sitarski (Trit Vilijams) i redovi Foli (Džon Kendi), Ris (Miki Rurk) i Henšo doručkuju u jednom kafeu u Los Anđelesu, u kojem rade Voli Stivens (Bobi di Čiko) i Denis Desoto (Peri Lang). Nervozni kaplar Sitarski započinje tuču sa Stivensom, da bi kasnije pokušao da mu preotme djevojku Beti Daglas (Dajana Kej). Radnja nakon toga seli u Dolinu smrti u Kaliforniju gdje upoznajemo kapetana Bila Kelsa (Džon Beluši), kojeg zovu Divlji Bil, da bi zatim upoznali i majora generala Džozefa Stilbela (Robert Stek), koji pokušava da smiri narod i da ih ubjedi da neće biti napadnuti.

Reditelj Stiven Spilberg započinje ovaj film tako što podsjeća publiku na uvodnu scenu u svom remek-djelu Ajkula. Ponovo gledamo mladu djevojku koja se skida i ulazi u more noću i čujemo nezaboravnu muzičku podlogu Džona Vilijamsa. Razlika je što ovaj put umjesto ajkule izranja japansks podmornicu koja tom prilikom pokupi nagu djevojku. Spilberg na ovaj način pravi adekvatan uvod u svoju šašavu priču. Luda invazija na Kaliforniju sasvim dobro hvata histeriju koja je nastupila nakon Japanskog napada na Perl Harbor i koja je utjerala strah u kosti velikog broja Amerikanaca. Vjerovatno najzanimljiviji je podatak da su mnogi događaji iz ovog filma zapravo inspisani stvarnim događajima tokom Drugog svjetskog rata, poput odluke američke vojske da smjesti protivavionski top u dvorište jedne priobalske kuće u državi Mejn.

Scenario Boba Gejla i Roberta Zemekisa je prepun šarolikih i zanimljivih likova i komičnih situacija, ali nažalost cjelokupna priča izaziva uglavnom razočarenje publike. Mnoge scene nas itekako dobro zabavljaju, zahvaljujući raspoloženim glumcima i mnoge ćemo dugo pamtiti, ali Spilberg ne uspjeva da sve ove scene spoji u jednu koherentnu cjelinu i na taj način snimi još jedno nezaboravno djelo sedme umjetnosti. Majstor se ipak pobrinuo za niz zanimljivih kadrova i prelaza iz jedne scene u narednu. Takođe nam pokazuje svoju ljubav prema mjuziklima i to kroz dugu i veoma zabavnu scenu plesa, koja se pretvara u masovnu tuču između mornara i vojnika, kao i svoju fascinaciju avionima. Zabavno je gledati lik kapetana Lumisa Burkheda (Tim Mateson), koji pokušava da smuva plavokosu Donu Straton (Nensi Alen), koja je luda za avionima. Isto tako glumac Slim Pikens dobija priliku da podsjeti publiku na svoju ulogu u filmu Doktor Strjendžlav (1964) reditelja Stenlija Kjubrika, dok vidimo i čuvenog japanskog glumca Tošira Mifunea, kojeg je rijetko kada nastupao u američkim filmovima. Spilberg nas na kraju poziva da prisustvujemo i nastavku ovog filma, do kojeg nikada nije došlo jer je Luda invazija na Kaliforniju podbacio na bioskopskim blagajnama, bar kada ga uporedimo sa ostalim Spilbergovim hitovima iz tog vremena.

Luda invazija na Kaliforniju je neuspješan ali na momente veoma zabavan film koji se može preporučiti svim ljubiteljima ratne komedije.

By http://www.impawards.com/1979/nineteen_forty_one_ver2.html, Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=1790080