Miki Rurk

Američki glumac i bivši bokser Miki Rork je prošao zaista trnovit put tokom svoje četiri i pol decenije duge glumačke karijere. Već početkom osamdesetih godina, važio je za jednog od najtalentovanijih mladih američkih glumaca, da bi već krajem decenije napustio glumu kako bi se posvetio svojoj prvoj ljubavi, boksu. Bokserska karijera nije dugo potrajala, pa se Rork ponovo vratio u Holivud. Doček u svijetu filma jeste bio mlak, ali se upornost glumca isplatila i uslijedle su mnoge značajne uloge. Možemo slobodno reći da se njegov glumački talenat prosto nije mogao ignorisati.

 

„Sjećam se da sam snimao scenu sa glumcem Vilijamom Hertom, koji je u to vreme bio prilično velika filmska zvijezda. I razmišljam: 'Pa, ako je to filmska zvijezda, neću imati problema u ovom gradu.' Dakle, znate, stav. Bio je tu od početka“, izjavio je Rork.

 

Miki Rork je prvu značajniju ulogu odigrao u erotskom trileru Tjelesna strast iz 1981. godine u kojem glavne uloge igraju Vilijam Hert i Ketlin Tarner. Rork se kratko pojavio u filmu ali je uspio da ostavi trajan utisak kod publike i da skrene pažnju nekoliko velikih rediteljskih imena u Holivudu. Rork je zatim sarađivao sa proslavljenim američkim rediteljem Frensisom Fordom Kopolom na filmu Ulična škola, da bi mnogo godina kasnije snimili film Čudotvorac. Tokom osamdesetih godina, glumca smo gledali u popularnim filmovima Restoran reditelja Berija Levinsona, Papa iz Grinič Vilidža, Godina zmaja reditelja Majkla Čimina, Devet i po nedjelja, Anđeosko srce reditelja Alana Parkera, Barska mušica reditelja Barbeta Šredera i Lijepi Džoni reditelja Voltera Hila.

 

Upitan za razuzdan život koji je vodio osamdesetih godina, glumac je odgovorio: „Moja vila na Beverli Hilsu bila je kao iz horora Noć vještica 3 - Elvis na drogama. Komšije su se useljavale i iseljavale gotovo mjesečno“.

 

Nakon pomenutog izleta u svijet boksa, Rork se početkom devedestih godina vraća glumi i prihvata nekoliko veoma zanimljivih uloga, iako je svima postalo jasno da glumac ne uživa popularnost koju je imao desetak godina ranije. U svakom slučaju treba izdvojiti filmove Časovi očaja u kojem je ponovio saradnju sa rediteljem Majklom Čiminom, Harli Dejvidson i Marlboro Men, Bijeli pjesak, Dvostruka odbrana, Bafalo '66, rimejku Uhvati Kartera, Zavjet reditelja Šona Pena, Bilo jednom u Meksiku reditelja Roberta Rodrigeza i U žaru osvete reditelja Tonija Skota. Popularnost je svakako vratio ulogom snagatora Marva u neo-noar antologijskom kriminalističkom filmu Grad grijeha iz 2005. godine, koji je režirao Robert Rodrigez. Film je postao veliki bioskopski hit, dok je glumac veoma dobro odigrao ulogu grubijana sa ipak mekanim srcem, koji traži osvetu za smrt svoje ljubavnice Goldi i koji gazi sve što mu se nađe na putu. Nekoliko godina kasnije Rork je opet briljirao i to ovaj put u psihološkoj drami Rvač iz 2008. godine, koju je režirao Daren Aronofski. Očigledno se pronašao u ulozi ostarjelog profesionalnog boksera, koji pokušava da obnovi svoju karijeru i da uvjeri publiku da nije za staro gvožđe. Za ovu ulogu osvojio je nagrade Zlatni globus i BAFTA, kao i nominaciju za nagradu Oskar. Da je osvojio i Oskara, niko nebi rekao da nije zasluženo. Uslijedile su uloge u hitovima Ajron Men 2, Plaćenici i Besmrtnici, kao i u razočaravajućem nastavku Grad grijeha: Ubistva vrijedna, reditelja Roberta Rodrigeza. Nažalost, poslednjih deset godina njegovom biografijom opet dominiraju nižerazredni filmovi. Nadamo se da ostarjeli glumac krije nekog džokera u rukavu i da će smoći snage za još kvalitetnih uloga.

 

Upitan za ulogu u filmu Rvač, glumac je odgovorio: „Kada sam pročitao scenario, a zatim upoznao reditelja Darena Aronofskog, znao sam da će me natjerati da idem na neka mračna mjesta i da će to biti bolno, emocionalno i fizički. Ali toliko mi je drago što sam to uradio jer je to moj najbolji posao koji sam napravio u najboljem filmu moje karijere.“

 

Miki Rork je neosporno talentovan glumac, koji je dosta toga prevalio u svom životu i koji se može pohvaliti nekim zaista kvalitetnim glumačkim transformacijama.