Stiven Spilberg

Američki reditelj i producent Stiven Spilberg je svakako nemjerljivo uticajan umjetnik kojeg ne treba posebno predstavljati svim boljim poznavaocima filma. Istakao se kao jedan od najznačajnijih predstavnika Novog Holivuda, pokreta koji je nastao sredinom šezdesetih i trajao sve do osamdesetih godina prošloga vijeka. Dotakao se različitih žanrova i u svakom od njih je dodijelio bar jedan značajan naslov. Mnogi njegovi filmovi su naišli na odlične ocjene kritike i publike, ali su i donijeli ogromnu zaradu na bioskopskim blagajnama. Mnogi vjerovatno ne znaju da je odbio da snimi filmove o Spajdermenu i Hariju Poteru, iako je znao da će ostvariti izvrsne bioskopske rezultate. Rekao je da mu jednostavno nisu predstavljali dovoljno veliki izazov. Kada bi sabrali zaradu svih Spilbergovih filmova, došli bi do vrtoglavih deset milijardi američkih dolara, što ga čini komercijalno najuspešnijim rediteljem svih vremena.

"Što sam stariji, sve više gledam na filmove kao na emotivno čudo. Publiku je teže zadovoljiti ako joj samo pružite specijalne efekte, ali joj je lako ugoditi ako je tu dobra priča. Publika je najoštriji kritičar, dobra priča koja postoji u vašem svijetu možda nije prvi izbor za publiku. Zato prosto radim najbolje što umijem", izjavio je Spilberg.

Stiven Spilberg je karijeru počeo još sredinom prošloga vijeka, da bi demonstraciju svog neizbrušenog talenta priredio filmovima Vatrena svjetlost (1964), Dvoboj (1971) i Teksas-ekspres (1974). Zatim je započeo saradnju sa tada malo poznatim američkim glumcem Ričardom Drajfusom i snimio dva vjerovatno najznačajnija filma iz ovog perioda, triler Ajkula (1975) i naučnofantastični film Bliski susreti treće vrste (1977). Sarađivali su i u filmu Zauvijek (1989) koji je ipak zabilježio daleko manji uspjeh. Isto možemo reći i za Spilbergov film Luda invazija na Kaliforniju (1979), koji predstavlja njegovo prvo razočarenje.

"Za život zarađujem sanjajući", izjavio je Spilberg.

Već početkom naredne decenije osmislio je, zajedno sa producentom Džordžom Lukasom, najpoznatijeg filmskog arheologa Indijanu Džounsa, kojeg je odigrao američki glumac Harison Ford. Film Indijana Džouns i otimači izgubljenog kovčega (1981) je postao jedan od najvećih filmskih hitova osamdesetih godina i tokom narednih decenija snimljeni su nastavci Indijana Džouns i ukleti hram (1984), Indijana Džouns i posljednji krstaški pohod (1989) i Indijana Džouns i kraljevstvo kristalne lobanje (2008). Režiju nastavka Indijana Džouns i artefakt sudbine (2023) je ipak prepustio kolegi Džejmsu Mengoldu.

Veliki uspjeh je postigao i film E. T. vanzemaljac (1982), ali i naslovi Zona sumraka (1983), Boja purpura (1985) i Carstvo sunca (1987).

Naredna decenija je svakako protekla u njegovom znaku. Posebno značajna je 1993. godina kada je oživio dinosauruse i započeo filmsku franšizu Park iz doba jure (1993-2001), ali i takođe snimio ratnu dramu Šindlerova lista, koja važi za jedan od najboljih filmskih naslova ikada snimljenih. Šindlerova lista je nagrađena sa sedam Oskara, među kojima i za najbolji film i režiju. Spilberg je ubrzo ponovo dobio nagradu Oskar za režiju ratne drame Spasavanje redova Rajana (1998), u kojoj glavnu ulogu igra Tom Henks. Spilberg i Henks su narednih decenija sarađivali u filmovima Uhvati me ako možeš (2002), Terminal (2004), Most špijuna (2015) i Doušnik (2017).

"Prije nego što režiram novi film, uvijek pogledam četiri filma. To su obično: Sedam samuraja, Lorens od Arabije, Divan život i Tragači", izjavio je slavni reditelj.

U novom vijeku je ostvario takođe veoma uspješnu saradnju sa Tomom Kruzom, sa kojim je snimio hvaljene naučnofantastične filmove Suvišni izvještaj (2002) i Rat svjetova (2005).

"Shvatio sam da nikada ne bih mogao da živim bez neke vrste potvrde od strane publike, od neke vrste kolektivne povratne informacije, utiska. Zato su moji filmovi bili o vama, sve se vrtilo oko vas, da vam ugodim, da budemo partneri. Razmišljao sam o vama iza kamere, šta vas to pali, šta vas uzbuđuje, šta bi učinilo da se smijete ili vrištite", rekao je Spilberg.

Ne smijemo zaboraviti ni naslove Amistad (1997), Vještačka inteligencija (2001), Minhen (2005), Avanture Tintina: Tajna jednoroga (2011), Ratni konj (2011), Linkoln (2012), VDDŽ - Veliki dobroćudni džin (2016), Igrač broj 1 (2018), Priča sa zapadne strane (2021) i Fabelmanovi (2023).