Ričard Drajfus

Američki glumac Ričard Drajfus je jedan od zaista rijetkih glumaca koji su još uvijek aktivni u Holivudu, a da se mogu pohvaliti karijerom dugom nevjerovatnih šest decenija i nizom zapaženih uloga u gotovo svakoj od tih decenijama. Najveću popularnost je stekao sedamdesetih godina, kada je započeo saradnju sa čuvenim američkim rediteljem Stivenom Spilbergom. Saradnju su započeli filmom Ajkula (1975) koji je postao jedan od najznačajnijih američkih filmova. Glumac je za ovu ulogu nominovan za nagradu BAFTA. Samo dvije godine kasnije dvojac je ponovio uspjeh sa naučnofantastičnim hitom Bliski susreti treće vrste (1977), koji se redovno nalazi na listama najboljih naučnofantastičnih filmova. Zadnji put, bar za sada, su sarađivali u filmu Zauvijek (1989), ali je film postigao daleko manje uspjeha. Drajfus je osvojio nagradu Oskar za glavnu ulogu u u romantičnoj komediji Djevojka za zbogom (1977) reditelja Herberta Rosa.

Drajfus se nažalost veliki dio svog života bori sa bipolarnim poremećajem. Sam je priznao da živi sa ovim poremećajem još od tinejdžerskog doba i da se doktorima obratio za pomoć tek kada mu je bilo 48. godina, zbog čega mu je uspostavljanje odgovarajuće terapije trajalo duge četiri godine. Riječ je svakako o inteligentnom i zanimljivom glumcu koji umije da drži pažnju publike.

"Stiven Spilberg je jedina osoba koju sam sreo a koja odgovara mojim kriterijima genijalnosti. I ne bacam tu riječ olako. Genijalnost je mašta i pažnja na detalje. Sposobnost da do najsitnijih detalja postignete ono što opažate u svojoj mašti. Mislim da ne postoji još jedna osoba na svijetu koja tako sjajno konstruiše strukturu zapleta ili koja je bolji pripovjedač", izjavio je Drajfus.

Ričard Drajfus je karijeru počeo sredinom šezdesetih godina prošloga vijeka i dugi niz godina je krčio svoj glumački put. Gostovao je u različitim televizijskim serijama, kao što su Gradić Pejton (1965) i Oženih se vješticom (1966). Kratko pojavljivanje je imao u nezavisnoj romantičnoj komediji Diplomac (1967) reditelja Majka Nikolsa i tom prilikom je izgovorio samo dvije rečenice. Zaigrao je i u filmovima Dolina lutaka (1967), Mladi bjegunci (1968) i Zdravo tamo dole (1969).

Veliki uspjeh je doživio filmom Američki grafiti (1973) reditelja Džordža Lukasa, u kojem su prve poznatije uloge odigrali glumci Ron Hauard, Harison Ford i Čarls Martin Smit. Uslijedila je prva naslovna uloga u filmu Dadi visoko leti (1974) reditelja Teda Kočefa, za koju je dobio uglavnom pohvale. Pošto mu je bilo tek trideset godina postao je najmlađi glumac kojem je to pošlo za rukom. Na ovaj način je nadmašio legendarnog američkog glumca Marlona Branda i držao je ovaj rekord sve dok ga nije oborio Ejdrijen Brodi (Pijanista).

Upitan za film Dadi visoko leti, glumac je odgovorio: "Bio je to prvi put da sebe vidim u igranom filmu kao glavnu ulogu, a sve čega sam se mogao sjetiti su loši trenuci u kojima nisam uspio. Film i moju glumu u potpunosti sam vidio tek desetak godina kasnije".

Drajfus je, pored pomenutih Spilbergovih hitova, svojoj biografiji dodao i naslove Dilindžer (1973), Drugi dolazak Suzane (1974), Inserti (1975), Stražar (1977) i Velika namještaljka (1978).

Odlično se snašao osamdesetih godina, kada se Holivud uveliko okrenuo komedijama. Njegova energija, pozitivno raspoloženje i dobar smisao za humor su mu pomogli da ostavi svoj trag i u ovom periodu američkog filma. Odličnu saradnju je ostvario sa rediteljem Džonom Bedemom, sa kojim je prvo snimio komičnu dramu Čiji je život u pitanju? (1981), da bi zatim snimili akcionu komediju Zasjeda (1987), u kojoj jednu od glavnih uloga igra Emilio Estevez. U pomenutoj Zasjeda je odlično skinuo policajca koji se zaljubljuje u ženu odbjeglog kriminalca (Medlin Stou). Uslijedio je nastavak Nova zasjeda (1993), koji je uglavnom razočarao fanove originala. Uspješnu saradnju je ostvario i sa rediteljima Polom Mazurskim i Robom Rajnerom. Sa Mazurskim je snimio komedije Klošar sa Beverli Hilsa (1986) i Mjesec nad Paradorom (1988), dok je sa Rajnerom snimio Ostani uz mene (1986) i Američki predsjednik (1995).

Gledali smo ga i u filmovima Takmičenje (1980), Drugari (1984), Limeni ljudi (1987), Luda (1987) i Kocka je bačena (1989).

Devedesetih godina je nastavio da igra u zanimljivim komedijama, ali je sve češće prihvatao ozbiljne, dramske uloge. U drami Opus gospodina Holanda (1995) reditelja Stivena Hereka odlično je odigrao nezadovoljnog profesora muzičkog vaspitanja i za ulogu je dobio nominacije za nagrade Zlatni globus i Oskar.

Takođe je zaigrao u filmovima Rozenkranc i Gildenstern su mrtvi (1990), Razglednice iz pakla (1990), Još jednom u krug (1991), Šta je sa Bobom? (1991), Izgubljeni u velegradu (1993), Tihi pad (1994), Posljednja riječ (1995), Džejms i džinovska breskva (1996), Noć pada na Menhetn (1997) reditelja Sidnija Lumeta, Povratnik u zločin (1996), Kripendorfovo pleme (1998), Lanski (1999), Na pragu kataklizme (2000) i Posada (2000). Treba dodati da je bio i narator u televizijskoj seriji Velike bitke građanskog rata (1994).

"Oduvijek sam znao da mogu biti zvijezda za cijelu jednu publiku koja nije usko vezana za Džona Vejna ili Al Paćina. Urbana, progresivna, intelektualno orijentisana publika, ne previše mačo, ljudi koji čitaju, ljudi koji slušaju Pola Sajmona i Rendija Njumena. Ljudi poput mene", izjavio je glumac.

Novi vijek nije prošao bez značajnih uloga ali su svi istinski poštovaoci ovog glumca očekivali da će dobijati više glumački ponuda. Veoma dobar posao je svakako obavio u filmovima Starac koji je čitao ljubavne priče (2001), Ko je Kletis Taut? (2001), Srebrni grad (2004), Posejdon (2006), Buš (2008) reditelja Olivera Stouna, Moja grčka avantura (2009), Stabljike trave (2009) i Čuvari svjetlosti (2009), kao i televizijskim serijama Obrazovanje Maksa Bikforda (2001-2002) i Limeni (2007).

Gledali smo ga u filmu Pirana (2010) koji zapravo predstavlja svojevrsni rimejk istoimenog filma Pirana (1978). Glumac je na ovaj način podsijetio ljubitelje filma na svoju ulogu u filmu Ajkula.

Uslijedili su zatim filmovi Opasni penzioneri (2010), Veoma dobre djevojke (2013), Paranoja (2013), Kas i Dilan (2013), Ziper (2015), Klub zadovoljnih žena (2018), Ašer (2018), Baju Kavijar (2018), Posljednji smjeh (2019), Polar (2019), Astronaut (2019), Vučica (2019), Zločinačka priča (2021), Svaki posljednji od njih (2021), Ubistvo u Jeloustoun sitiju (2022), Spasiti božić (2022) i Svitvoter (2023), kao i televizijske serije Trava (2010), Roditeljstvo (2011), Koma (2012), Tvoja porodica ili moja (2015), Medof (2016) i Pucnjava (2017).