Irac

01.03.2020 22:20

Američki reditelj Martin Skorseze je još prije više od petnaest godina došao na ideju da zajedno sa glumcem Robertom de Nirom uradi ekranizaciju memoara Čuo sam da farbaš kuće, američkog pisca i istražitelja Čarlsa Branta, koja govori o misterioznom nestanku sindikalnog lidera Džimija Hofe. Nakon niza prepravki scenarija i dodatnih odlaganja, Skorseze se okrenuo drugim projektima i napravio niz uspješnih filmova, od filma misterije Zatvoreno ostrvo, satirične biografske crne komedije Vuk sa Vol Strita, pa sve do religijske drame Tišina. Kada su se kockice konačno složile, Skoseze je sjeo u rediteljsku stolicu, a želja mu se ispunila i ispred kamere su se pojavila dva možda najveća američka glumca Robert de Niro i Al Paćino, kojima je ovo zapravo četvrta zajednička saradnja (Kum 2, Vrelina, Pravedno ubistvo), dok su takoreći scene djelili samo u filmu Vrelina iz 1995. godine, reditelja Majkla Mena. Pored legendarnog dvojca tu su još Skorsezeovi stari saradnici Džo Peši i Harvi Kajtel. Sam film je distribuiran od strane američke produkcijske kompanije i platforme za gledanje filmova Netfliks, što je omogućilo Skorseszeu da ovaj film snimi u trajanju od preko tri sata. Ovaj film možete pogledati na Netfliksu u formi dugometražnog filma ali i u formi kratke serije, gdje je iskidan na četiri dijela, kako bi ga mogla pogledati i ona publika koja nema previše strpljenja i kojoj gore navedena imena ne znače mnogo.

Ostarjeli Irsko-Američki vojni veteran Frenk Širen (Robert de Niro) se nalazi u domu za penzionere u kojem se prisjeća vremena, tačnije pedesetih godina prošloga vijeka, kada je radio kao plaćeni ubica za mafiju u Filadelfiji. Širen radi kao dostavljač kamionom kojeg plaća sindikat i počinje da prodaje stvari koje dostavlja lokalnom gangsteru Feliks Ditulio zvani Skini Rejzer (Bobi Kanavale), članu filadelfijske kriminalističke porodice, koju predvodi Anđelo Bruno (Harvi Kajtel). Kada kompanija za koju radi optuži Širena za krađu, on odbija da im da imena saučesnika, a sindikalni advokat Bil Bufalino (Rej Romano) utiče da slučaj bude odbačen kod sudije. Nakon toga Bil Bufalino upoznaje Širena sa svojim rođakom Raselom Bufalinom (Džo Peši), šefom sjeverno-istočne filadelfijske kriminalističke porodice. Širen počinje da obavlja prljave poslove za Rasela, kao i za članove podzemlja Južne Pensilvanije, koji uključuju i "farbanje kuća", izraz koji su mafijaši smislili za naručeno ubistvo. Uskoro, Rasel upoznaje Širena sa Džimijem Hofom (Al Paćino), šefom Međunarodnog bratstva timova, koji ima finansijske veze sa sjeverno-istočnim filadelfijskim kriminalističkim porodicama. Raselu probleme zadaje Entoni Provencano (Stiven Grejem). Širen postaje lični tjelohranitelj Džimija Hofe.

Irac zapravo nije prvi film koji govori o nestanku sindikalnog lidera Džimija Hofe, možda najpoznatiji je film Hofa iz 1992. godine u kojem glavne uloge igraju Džek Nikolson, koji igra naslovnog junaka i Deni Devito, koji je ujedno i reditelj filma. Skorseze je svjestan ove činjenica i njegov film nema previše zajedničkog sa filmom Hofa. Skorseze odlučuje da ovaj film ispriča nelinearnom strukturom, započinjući prikazom ostarjelog Frenk Širena u domu za penzionere. Jedna od stvari koja je uvijek zanimljiva kod Skorsezeovih filmova je način na koji njegovi protagonisti ulaze u svijet mafije. Širenovo upoznavanje sa Raselom Bufalinom je odrađeno spontano, nenametljivo, na način da protagonisti odmah prepoznaju međusobnu povezanost i bez mnogo nepotrebnih riječi. Čak stičemo utisak stidljivosti kod Širena i Bufalina, što je zanimljivo jer će, kasnije, ovaj dvojac, doći glave mnogim ljudima. Fascinantno je vidjeti Rasela Bufalina i koliko on ozbiljno shvata javne uvrede i svaki vid nepoštovanja prema njemu. Treba posebno pohvaliti kratke scene, koji slijede, i u kojima vidimo njegov zaleđeni pogled prema Širenu, koji zna šta mu je činiti. Skorseze je svjestan glumačkog potencija sa kojim raspolaže i stari majstor to još uvije zna iskoristiti. Zanimljiva je scena u kojoj Širen bira pištolj sa kojim će izvršiti ubistvo, koja svakako podsjeća na sličnu scenu u Skorsezeovom remek djelu iz prošloga vijeka, Taksisti. Skorseze pokazuje odličan smisao za humor, kao u njegovoj satiričnoj crnoj komediji Vuk sa Vol Strita i publika će se dobro zabaviti gledajući mnoge scene u Ircu. Izdvaja se scena u kojoj Džimi Hofa čeka Entonija Provencana, koji kasni i kojeg odlično glumi Stiven Grejem (Sneč, Ovo je Engleska), a zatim na poslovni sastanak dolazi u šorcu. U ovom verbalnom a kasnije i fizičkom obračunu vidimo scenu koja vješto balansira između drame i komedije, vjerovatno se može reći i parodije.

Od ovakvog filmskog ansambla se očekivao mnogo i oni odgovaraju uspješno. Skorseze je već sarađivao sa nekim članovima ove ekipe na kriminalističkim dramama Ulice nasilja, Razjareni bik, Dobri momci i Kazino, ali ono što fascinira i što su mnogi filmski kritičari primjetili je drugačiji pristup ovog ostarjelog reditelja prema scenama ubistava i nasilja. U prethodno navedenim filmovima Skorseze scene fizičkog i oružanog sukoba prikazivao kratkim i dinamičnim kadrovima, snimljenih iz upečatljivih uglova i korištenjem adekvatne muzičke podloge. Sjetimo se tuče u kafiću u filmu Ulice nasilja uz pjesmu Be my baby, američke grupe The Ronettes, ili premaćivanja lika Bilija Betsa, kojeg igra Frenk Vinsent, od stane naslovnih junaka, takođe u kafiću u Dobrim momcima uz pjesmu Atlantis, pjevača Donovana, uz maestralno odrađo pomjeranja kamere, da se dodatno naglasi dinamika scene. Da ne pominjemo Kazino uz koju gomila laganih balada služi kao konstrast scenama ubistava. Irac, sa druge strane, nam nudi novi pogled na velikana režije Martina Skorsezea. Ovaj Amerikanac, koji gazi prema osmoj deceniji života, ima vjerovatno drugačiji pogled prema krvi i nasilju nego što je to imao u svojim tridesetim, odnosno pedesetim godinama. Sada prije svega želi da prikaže svu banalnost i vjerovatno možemo reći nepotrebnost oduzimanja ljudskog života, ma kakvi razlozi za to bili. Skorseze za ove scene koristi jednostavne i široke kadrove i u njima žrtve umiru odmah. Vjerovatno će ljubiteljima lika i djela ovog američkog režisera ove scene biti pomalo razočaravajuće, pa možda i dosadne, ali upravo u ovim scenama vidimo njegovu veličinu. Ostarjeli majstor nema problem da načini korjenite promjene u svojim pogledima i možemo reći da dobro shvata staru dobru poslovicu da čovjek uči dok je živ. U jednoj impresivnoj sceni u noćnom klubu, upoznajemo veliki broj kriminalaca, ali pored njihovog imena stoji napisan i način na koji su kasnije umrli. Skorseze je takođe svjestan da neće imati još mnogo prilika da snima filmove u ovom žanru, i to sa ovakvom glumačkom postavom. Zamjerke filmu možemo pronaći samo u njegovoj dužini trajanja.

Gluma u filmu je takođe za svaku pohvalu. Robert de Niro (Bilo jednom u Americi) po ko zna koji put pokazuje zašto je jedan od najboljih glumačkih izbora za ovaj filmski žanr. Njegov Frenk Širen ne barata elokvencijom i dijalogom, već plijeni poslušnošću i odanošću. Džo Peši pokazuje da umije da sije strah i bez fizičkog sadizma i kaubojskog mlataranja pištoljem i da mu je za to potreban samo jedan prostrelni pogled. Uloga Rasela Bufalina predstavlja zanimljivu promjenu od onih uloga na koje nas je navikao, a opet Bufalino se ne razlikuje previše od Nikija Santora iz Kazina ili Tomija Devita iz Dobri momaka. Najbolja ulogu u filmu pripada američkom glumcu Al Paćinu, koji nakon saradnje sa američkim režiserom Kventinom Tarantinom i filmom Bilo jednom... u Holivudu, dobija priliku da se nađe i u Skorsezeom filmu. Paćino pokazuje sve najbolje strane svoje glume, od eksplozivnosti, ovaj put bez preglumljivanja, preko svog autoriteta, pa sve do slobodno možemo reći pomalo iznenađujućeg smisla za komediju. Nismo očekivali ovoliko humora od njegovog lika. Uloga Džimija Hofe je jedna od najboljih uloga koju je Paćino imao u zadnjih bar nekoliko decenija. Ljubitelji filma već znaju da je samo ovaj podatak dovoljan da neki film dobije visoku preporuku. Treba pohvaliti starog Skorsezeovog saradnika Harvija Kajtela (Ulice nasilja, Taksista, Ulični psi i Petparačke priče).

Irac predstavlja odličnu kriminalističku dramu i još jednu potvrdu kvaliteta svih učesnika ispred i iza kamere.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=4096573