Džo Peši

Američki glumac Džo Peši je srca ljubitelja filma prije svega osvojio saradnjom sa glumcem Robertom de Nirom i rediteljem Martinom Skorsezeom, sa kojima je sarađivao u više navrata. Magični trojac je saradnju započeo sportskom dramom Razjareni bik (1980), da bi zatim devedesetih godina snimili neke od najboljih kriminalističkih filmova kao što su Dobri momci (1990) i Kazino (1995). Posljednji put su sarađivali u filmu Irac (2019). Peši i De Niro su se pokazali kao idealan dvojac i ljubitelji krimića su imali zaista lijepu priliku da uživaju u njihovim zajedničkim scenama. Peši je tom prilikom pravio zaista impozantne glumačke transformacije i prosto zastašivao publiku svojim temperamentom i svojim često manijakalnim promjenama u ponašanju. Za ulogu u pomenutom filmu Dobri momci, Peši je osvojio Oskara za najboljeg sporednog glumca. Ne smijemo nikako zaboraviti ni filmske serijale Smrtonosno oružje (1989-1998) i Sam u kući (1990-1992).

 

Upitan za saradnju sa De Nirom, Peši je kratko ali jasno prokomentarisao: “Toliko dobro funkcionišemo zajedno. To je prosto kao disanje. Dolazi nam lako, nadopunjujemo jedan drugog”.

 

Džo Peši je nakon filma Razjareni bik, ponovo sarađivao sa De Nirom i to u filmu Bilo jednom u Americi (1984) reditelja Serđa Leone. De Niro lično je preporučio svog kolegu reditelju Leoneu. Peši je zaigrao i u manje poznatom televizijskom filmu Man on Fire (1987), koji je kasnije poslužio kao inspiracija za popularni film U žaru osvete (2004), reditelja Tonija Skota, u kojem glavnu ulogu igra američki glumac Denzel Vošington. Rimejk je superioran film u mnogim aspektima ali ni original nije bez svog šarma, to se prije svega odnosi na raspoloženog Pešija.

 

Glumca smo često gledali u kriminalističkim filmovima, ali i u različitim komedijama. Sa De Nirom je ponovo sarađivao u filmu Priča iz Bronksa (1993), kojeg je ovaj put sam De Niro režirao. Takođe treba pomenuti naslove Eureka (1983) reditelja Nikolasa Roga, Laka lova (1983), Moonwalker (1988), Betsino vjenčanje (1990), Nastojnik (1991), Dž. F. K. (1991) reditelja Olivera Stouna, Moj rođak Vini (1992), Oko javnosti (1992), Džimi Holivud (1994), With Honors (1994), 8 glava u najlon kesi (1997) i Ribolov (1997). Neki od ovih filmova su bili bioskopski hitovi, dok su neki nažalost, potonuli u zaborav.

 

Peši je nažalost već krajem devedesetih godina želio da završi svoju glumačku karijeru i da se posveti muzici, uživajući u vremenu koje provodi van objektiva kamere. Snimio je čak tri muzička albuma, što je promaklo velikom dijelu njegovih fanova. Rijetki su reditelji koji su uspjeli ubjediti ovog glumca da ponovo stane ispred kamere. Jedan od njih je očekivano njegov veliki prijatelj Robert de Niro, koji ga je angažovao odmah kada je pristao da režira film Dobar pastir (2006). Pored Pešija i De Nira u filmu igraju Met Dejmon i Anđelina Džoli.

 

Za njegov drugi veliki povratak filmu, zaslužan je reditelj Skorseze, koji ga je angažovao u već pomenutoj kriminalističkoj drami Irac. Peši je ponovo pokazao da umije da sije strah i bez fizičkog iživljavanja i kaubojskog mlataranja pištoljem i da mu je za to dovoljan samo jedan prostrelni, dijabolični pogled.