Na mliječnom putu

17.06.2017 00:102

Mlijekadžija Kosta (Emir Kusturica) svakodnevno prelazi borbenu liniju kako bi prenio svoj dragocjeni tovar vojnicima. U Kostu je zaljubljena Milena (Sloboda Mićalović Bosiljčić), dok se njemu dopada Italijanka (Monica Bellucci). Stvari se dodatno komplikuju dolaskom stranog generala (Predrag Manojlović) koji je zaljubljen u lijepu Italijanku.        Kusturičin kratki uvod poručuje da je film baziran na tri istinite priče i mnogo mašte. Ovaj šaljivi tekst je jasan pokazatelj da se režiser neće previše opterećivati autentičnošću dešavanja burnih 90-ih godina prošloga vijeka. Već nakon nekoliko scena većini gledaoca postaje jasno da je riječ o filmu Emira Kusturice. Od izraženih etno motiva preko šarolike skupine interesantnih filmskih likova pa sve do čestog apostrofiranja životinja. Prvi dio filma daje uvjerljiv prikaz ratnog stanja. Total plan nas dobro upoznaje sa terenom i prikazuje sukobljene strane. Kusturica ne zauzima ni jednu od ovih strana, izbjegava patetične poruke o ratnoj krivici i koristi izraženu simboliku da pošalje snažne antiratne poruke. Takođe, koristi komične scene sa austro-ugarskim satom, slične onima u animiranim filmova, da podsjeti na bolnu istoriju ljudi sa ovog prostora. Na Mliječnom Putu ne dozvoljava ni da zaboravimo da su nam stranci zakuvali ovu kašu, a obraća se i ratnim profiterima.        Kusturica jedva čeka primirje da podigne atmosferu filma brzom muzikom i ujedno nas pripremi za dugo putovanje svojih protagonista. Ova životna humorna drama se pokazala kao dobra podloga za prikaz rata. Užasi koje gledamo nakon primirja su veći od onih tokom rata. Nažalost, ne saznajemo puno o ovim filmskim likovima. Dok Kosta ima jake lične motive, o nevjesti saznajemo samo onoliko koliko baš moramo. Izdvaja se odlična rečenica u kojoj Kosta tvrdi da ga metak ne može pogoditi jer on nema duše, praktično ne postoji. Njihov bijeg ima dosta uzbudljivih i odlično režiranih scena, poput onih u vodi. Prikaz pacifiste koji je prinuđen da posegne za oružjem dodatno naglašava užase rata. Zasluge film idu i direktoru fotografije Martinu Secu i Goranu Volareviću. Razočarenje dolazi u vidu CGI tehnologije, jer ove kompjuterski generisane slike nikako ne idu uz opus ovog režisera. Takođe, neke scene, poput one sa ovcama i one na velikom drvetu, nisu baš najbolje implementirane i najuvjerljivije. Treba pohvaliti lijep epilog filma i nekolicinu filmskih posveta, od nijemih komedija do bijega iz Reedovog Trećeg Čovjeka.        Emir Kusturica je prijatno iznenadio ulogom zaljubljenog pacifiste. Monika Belucci se dobro snalazi u ulozi fatalne nevjeste, dok Sloboda Mićalović Bosiljčić daje upečatljivu izvedbu i pored lošeg bosanskog naglaska. Miki Manojlović pravi finu minijaturu ali ni blizu onog što je radio u prošlim Kusturičinim filmovima. Treba pohvaliti Aleksandra Sarića.        Na Mliječnom Putu nije novo Kustino remek-djelo ali riječ je o filmu kojeg treba preporučiti širem auditorijumu. Majstor opet dira stare rane znajuću da nisu zarasle i da lako prokrvare.

[[File:On the Milky Road film poster.png|thumb|On the Milky Road film poster|alt=On the Milky Road film poster.png]]