Vuk samotnjak

07.04.2001 15:00

Film Vuk samotnjak (1972) reditelja Obrada Gluščevića ima posebno mjesto u srcima ljubitelja filma sa ovih prostora jer je u njemu svoju prvu ulogu odigrao jedan od najpopularnijih glumaca Slavko Štimac. Mladom glumcu je tada bilo samo jedanaest godina. Sam film je inspirisao Maju Gluščević, suprugu reditelja Obrada Gluščevića da napiše romana Vuk samotnjak (1983), koji je inspirisan ovim filmom. Takođe je napisala i roman Tišina, snima se! (2009) u kojem je pisala o događajima sa snimanja samog filma.

Mladi dječak Ranko (Slavko Štimac) živi sa ocem (Edo Peročević), bakom (Finka Pavičić Budak) i djedom Danešom (Dragomir Felba) u jednom selu u Lici. Slobodno vrijeme uglavnom provodi sa grupom drugova, koju čine Ređo (Željko Mataija), Ćiro (Ivan Štimac), Jošo (Boro Ivanišević) i Nikolica (Smiljan Čičić). Učiteljica obavještava Ranka i njegove drugove da je zbog velikih snježnih nameta školski odbor odlučio da obustavi školu na jedan kraći vremenski period. Ova vijest svakako obraduje Ranka i njegove drugove. Šetajući kroz šumu Ranko pronalazi njemačkog ovčara kojem je šapa zarobljena u klopku. Dječak pomaže psu kojem daje ime Hund zbog natpisa na njegovoj ogrlici Militar Hund, koji zapravo znači vojni pas. Strah seljana se povećava kada iz obližnjeg tora nestane nekoliko ovaca. Ljudi sumnjaju na vuka samotnjaka.

Reditelj Obrad Gluščević je napravio veliku uslugu sebi ali i cijeloj jugoslovenskoj kinematografiji kada je na kastingu među stotinama dječaka izabrao upravo Slavka Štimca. Mladi glumac zrači neodoljivim šarmom i prosto dominira svakim kadrom u kojem se nađe. Iako tek dječak ponaša se prirodno ispred kamera i veliko je zadovoljstvo gledati ga kako razgovara sa svojim vršnjacima, ali i sa starijima od sebe. Ranko je poput mnogih dječaka koje poznajemo i podsjeća nas na mnoge naše prijatelje iz detinjstva. Njegovo prijateljstvo sa njemačkim ovčarom djeluje iskreno i publika prepoznaje veliku emotivnu vezu između dječaka i psa. Ove scene zrače toplinom kakvu danas rijetko vidimo u filmovima. Treba svakako izdvojiti jednu scenu, odnosno jednu rečenicu koju mladi Ranko izgovara dva puta i oba puta samouvjereno tvrdi da piše Hund, ali da takođe piše Mile.

Reditelj Gluščević nas dobro upoznaje sa različitim likova ovog ličkog sela ali nam takođe lukavo stavlja na uvid mnoga mjesta koja će kasnije odigrati bitnu ulogu u samoj radnji filma. Gluščević zna da podigne napetost kada je to potrebno, naročito u scenama u kojima se Ranko i Hund kriju od čopora vukova u rupi u zemlji, koju su seljaci iskopali kao zamku za te vukove. Publika iskreno brine za dva prijatelja dok im grupa seljana pritiče u pomoć. Kako se film bliži kraju Gluščević nas dobro isprepada i daje sebi za pravo da ubaci mnoge scene koje ovaj naslov daleko odmiču od dječijeg filma. Treba pohvaliti dobar posao direktora fotografije Nenada Jovičića koji zna da iskoristi brdske lokacije Slovenije, gdje je ovaj film snimljen.

Vuk samotnjak je veoma dobar film koji budi velike emocije publike i koji je toj istoj publici predstavio jedno novo i zaista značajno glumačko ime, koje je odigralo veliku ulogu u razvoju jugoslovenskog filma.