Bombaši

11.05.2023 08:21

Autor ovih redaka je film Bombaši prvi put pogledao u remasterizovanoj filmskoj verziji, ali mu ovaj naslov nije ostao u naročito dobrom sjećanju. Ova ratna drama predstavlja zapravo prvi dugometražni film reditelja Predraga Golubovića.

Dvojica prijatelja i partizana Đoka Bombaš (Velimir Bata Živojinović) i Kovač (Ljubiša Samardžić) dobijaju bitan ali veoma opasan zadatak, da miniraju sve njemačke bunkere na koje naiđu. Kovač ne može da pronađe odgovarajuće vojne cipele zbog izrazito velikog stopala. Usput sreću grupu partizana među kojima je jedan ekspert za bombe (Boro Begović) i dogovaraju odvažan napad na dobro zaštićen njemački bunker.

Reditelj Predrag Golubović je imao dugo iskustvo u snimanju kratkih filmova i brzo vidimo da nije slučajno dobio priliku da režira ovaj dugometražni film. Ima na raspolaganju dvojicu možda i najpopularnijih glumaca bivše Jugoslavije, Velimira Batu Živojinovića i Ljubišu Samardžića, koji su svakako obilježili partizanske filmove u prošlom vijeku. Zaista je veliko zadovoljstvo gledati ovu dvojicu glumačkih legendi u istom kadru, a posebno je zadovoljstvo kada je slika čista, a zvuk u filmu jasan. Reditelj Golubović (Dobrovoljci) pokazuje dobar smisao za humor i često ratnu dramu razbija humornim scenama. Đoko Bombaš u jednom trenutku uzima obuću od čovjeka koji nepomično leži na krevetu, da bi se zatim ispostavilo da je ovaj nepomični čovjek zapravo hirurg, koji je samo legao da odmori. Treba svakako pohvaliti ideju reditelja Golubovića i scenarista Ratka Đurovića i Vlatka Gilića da jedan od glavnih junaka provede veliki dio filma u potrazi za odgovarajućom obućom. Sam Đoka poziva na veliki napad kada njegov saborac konačno obuje cipele koje mu odgovaraju.

Rano čujemo partizansku pjesmu, dok samom filmu brzo otupi oštrica i scene nemaju potrebnu napetost. Film Bombaši nedvosmisleno staje na stranu Partizana i predstavlja ih u najboljem mogućem svjetlu. Đoki očajno trebaju čizme ali on ipak ponosno tvrdi da narodna vojska ne otima čizme od običnih ljudi, da bi zatim pomogao Kovaču da stavi kapu petokraku na njegovu zavijenu glave. Sami napadi na neprijatelja, kojeg zapravo rijetko kada vidimo, nisu naročito napeti. Publika nije izložena takoreći Mirko i Slavko momentima, ali svi ljubitelji surovih ratnih drama će biti razočarani. Zanimljivo je ipak vidjeti vojnike koji koriste odsjaj ogledala da isprovociraju pritivnika da započne sa paljbom. U završnici vidimo veoma dugu scenu u kojoj Partizani bacaju veliki broj bombi na njemačko utvrđenje, ali uopšte ne vidimo štetu koje ove bombe čine. Golubović pokušava da popravi ovu scenu tako što podigne gusti dim, nastao uslijed brojnih eksplozija i zatim gledamo dvojicu očajnih glavnih junaka koji dozivaju jedan drugog. Ove scene bi svakako bile daleko učinkovitije da je reditelj Golubović prethodno bolje i direktnije pokazao surovost rata. Nakon završetka filma ponovo vidimo neke od najboljih scena i čujemo kompoziciju Borisa Bizetića koja glorifikuje glavne junake.

Bombaši je sasvim dobar partizanski film iako se od susreta Velimira Bate Živojinovića i Ljubiše Samardžića očekivalo daleko više.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=200578