Denis Hoper ( 1936 - 2010)

Američki glumac i reditelj Denis Hoper (1936-2010) je uglavnom poznat po kontraverznim i izuzetno teškim ulogama. Životnu ulogu je odigrao u filmu Plavi somot (1986) reditelja Dejvida Linča, u kojem je odigrao sadistu Frenka Buta. Glumac je pokazao svoj zaista impozantan glumački talenat i rezultat je zapravo jedan od najpoznatijih i najsurovijih filmskih likova. Malo bolji poznavaoci filma opet znaju da je Hoper odigrao i nekoliko veoma emotivnih uloga. Takođe je ostao upamćen po izuzetno poročnom načinu života, koji mu je onemogućio da pruži svoj maksimum u Holivudu. Bio je talentovan fotograf i slikar, kao i veliki kolekcionar umjetnina. Ženio se čak pet puta. Njegov brak sa američkom pjevačicom i modelom Mišel Filips je trajao samo osam dana.

 

Upitan od strane novinara da prokomentariše brak sa Mišel Filips, Hoper je šaljivo i nošalantno odgovorio: "Prvih sedam dana je bilo prilično dobro".

 

Denis Hoper je svoj dugi glumački put počeo još sredinom prošloga vijeka, uglavnom epizodnim ulogama u popularnim televizijskim serijama. Prve značajnije uloge ostvario je u filmovima Buntovnik bez razloga (1955) i Div (1956), u kojima je glumio legendarni Džejms Din. Hoper je bio dobar drug sa Dinom i teško je prihvatio njegovu preranu smrt 1955. godine. Takođe je zaigrao u vesternu Obračun kod OK korala (1957).

 

Šezdesetih je često glumio negativce u vestern filmovima Hladnoruki kažnjenik (1967), Objesite ga bez milosti (1968) i Čovjek zvani hrabrost (1969).

 

Krajem decenije Hoper je sa prijateljem i glumcem Piterom Fondom napisao film ceste Goli u sjedlu (1969), koji je postao ne samo veliki bioskopski hit, već i jedan od najznačajnijih predstavnika pokreta zvanog Novi Holivud. Goli u sjedlu je dao svoj doprinos velikim promjenama koje su zahvatile američki film, naglašavajući surovi realizam prosječnog američkog čovjeka. Huper je dobio pohvale kao reditelj i glumac, a film je skrenuo pažnju na talenat tada mladog američkog glumca Džeka Nikolsona. Goli u sjedlu je takođe značajan jer je natjerao čelnike velikih filmskih studija da dio svojih finansija preusmjere na nezavisne filmove, čiji su protagonisti bajkeri i mnogi predstavnici hipi pokreta.

 

Hoper je nastavio da režira ali je njegov poročan način života počeo da uzima svoj danak. Nerijetko je pričao o velikom konzumiranju različitih supstanci u ovom životnom periodu. Njegov film naslovljen Poslednji film (1971) doživio je kritički i finansijski krah.

 

Hoper je zatim zaigrao u mnogim filmovima evropske produkcije da bi veliki povratak imao krajem decenije u filmovima Prijatelj iz Amerike (1977) reditelja Vima Vendersa i Apokalipsa danas (1979) reditelja Frensisa Forda Kopole.

 

Hoper je osamdestih godina doživio preporod i mnogi poznati reditelji su pokazali interes za rad sa njim. Dobio je pohvale za glumu i režiju filma Out of the blue (1980). Kasnije je zaigrao u filmovima Ulična škola (1983) reditelja Frensisa Forda Kopole, Ostermanov vikend (1983) reditelja Sema Pekinpoa, Okuka rijeke (1986) i Crna udovica (1987). Za ulogu u sportskoj drami Odlučujući šut (1986) dobio je nominaciju za nagradu Oskar u kategoriji najbolji sporedni glumac, a potpisuje režiju za film o bandama Boje nasilja (1988) u kojem igraju Robert Duval i Šon Pen.

 

Narednih decenija Hoper je bio prilično zauzet igrajući najčešće u kriminalističkim filmovima. Odličnu ulogu je odigrao u filmu Prava romansa (1993) reditelja Tonija Skota, gdje je italijanskom mafijašu (Kristofer Voken), objasnio mješanje Sicilijanaca sa Mavrima. Varnice između Hupera i Vokena su zaista nezaboravne. Scenario za film napisao je Kventin Tarantino, koji upravo ovu scenu navodi kao jednu na koju je najviše ponosan u svojoj karijeri.

 

Hoper je zatim zaigrao u filmovima Brzina (1994), Vodeni svijet (1995), Žestoki momci (2001), Vrana 4: Opaka molitva (2005), Zemlja živih mrtvaca (2005) reditelja Džordža A. Romera, 9 zarobljenih (2005) i Elegija (2008).

 

"Trezan sam već osamnaest godina. Uz svu drogu, psihodelike i narkotike koje sam konzumirao, ja sam zapravo bio alkoholičar. Iskreno, kokain sam koristio samo kako bi se mogao otrijezniti i piti još više. Mojih posljednjih pet godina su bile noćna mora zbog alkohola. Pio sam pola galona ruma, 28 piva dnevno i tri grama kokaina samo da me drži aktivnim. I mislila sam da sam dobro, jer nisam puzao okolo pijan na podu", izjavio je Hoper 2001. godine.

 

Denis Hoper je jedan od najpotcjenjenih američkih glumaca, koga je problematičan način života sputao da pokaže svoj maksimum.