Kristofer Voken

Američki glumac Kristofer Voken se može pohvaliti karijerom dugom nevjerovatnih sedam decenija. Tokom ovog perioda gledali smo ga u nizu filmskih naslova ali različitog kvaliteta. Naime, glumac je poznat kao veliki radoholičar i po tome da nije previše izbirljiv tokom selekcije svojih filmskih projekata. Vokena smo gledali u takvim remek-djelima kao što su Lovac na jelene (1978) reditelja Majkla Čimina i Petparačke priče (1994) reditelja Kventina Tarantina, ali i u velikom broju nižerazrednih komedija. Glumcu se donekle može zamjeriti što je svoje ime često povezivao sa filmovima niskog kvaliteta, ali čak ni tada mu nije nedostajalo glumačkog dostojanstva i uvijek je davao sve od sebe. Osvojio je nagrade Oskar, BAFTA i nagradu udruženja filmskih glumaca.

 

"Uživao sam snimajući filmove iz mnogo različitih razloga. Ponekad su to bili drugi ljudi. Ponekad je to bila činjenica da sam zaista bio dobar u tome. Ponekad je to bila lokacija na kojoj smo snimali. Ponekad je to bila plata. Ponekad to može biti mnogo različitih stvari ili mnogo toga uopšte ili mogu postojati razlozi zašto biste to željeli izbjeći sljedeći put. Poput džungle. Snimio sam nekoliko filmova u džungli i ne želim da se vraćam u džunglu", izjavio je Voken.

 

Kristofer Voken je karijeru počeo još kao dječak kada se pojavljivao u različitim televizijskim serijama. Prvu značajniju ulogu je odigrao u nezavisnom filmu Ja i moj brat (1969), u kojem je svoj glumački debi ostvario glumac Sem Šepard. Uslijedile su uloge u filmovima Andersonove trake (1971) reditelja Sidnija Lumeta, Stražar (1977), Eni Hol (1977) reditelja Vudija Alena i Posljednji zagrljaj (1979).

 

Briljirao je u ratnoj drami Lovac na jelene (1978), reditelja Majkla Čimina, u kojoj još glume Robert de Niro, Meril Strip i Džon Kazale. Voken je demonstrirao razarajući uticaj ratnog sukob na psihu jednog običnog čovjeka i pružio vjerovatno najbolju ulogu svoje karijere. Za svoj trud je dobio nagradu Oskar u kategoriji najbolji sporedni glumac. Voken i reditelj Čimino su ponovo sarađivali u filmu Vrata raja (1980), ali sa daleko manje uspjeha.

 

Voken se osamdesetih godina dokazao kao kvalitetan glumac kojem ni jedan žanr ne predstavlja veći problem. Igrao je u ratnoj drami Psi rata (1980), naučnofantastičnom hororu Zona mrtvih (1983) reditelja Dejvida Kronenberga, negativca u bondijadi Pogled na ubistvo (1985), komičnoj drami Biloksi bluz (1988) reditelja Majka Nikolsa, ali i u filmovima Novčići sa neba (1981), Moždana oluja (1983), Na bliskom rastojanju (1986), Milagro (1988), Mačak u čizmama (1988), Dječko iz kraja (1988) i Zajedništvo (1989).

 

"Snimam filmove koje niko neće vidjeti. Snimio sam filmove koje čak ni ja nisam pogledao", bio je iskren glumac.

 

Tokom devedesetih godina je ostvario nekoliko veoma zanimljivih saradnji sa poznatim američkim rediteljima kao što su Pol Šreder, Abel Ferara, Tim Barton i Toni Skot. Sa Šrederom je snimio filmove Lagodnost stranaca (1990) i Dodir (1997), dok je sa Ferarom snimio Kralj Njujorka (1990), Zavisnost (1995) i Mafijaška sahrana (1996), a sa Bartonom Povratak Betmena (1992) i Uspavana Dolina (1999). Sa Skotom je prvo snimio film Prava romansa (1993) u kojem se ponovo pobrinuo za jednu izvrsnu minijatu. Sam scenarista filma Kventin Tarantino navodi takozvanu Sicilijansku scenu iz ovog filma kao jednu od najdražih scena koju je on napisao. Voken i Skot su nastavili saradnju i u novom vijeku snimili U žaru osvete (2004) i Domino (2005).

 

Zaigrao je u fantastičnim horor nastavcima Proročanstvo (1995), Proročanstvo 2 (1998) i Proročanstvo 3 (2000). Devedesetih godina smo ga takođe gledali u filmovima Ljubavnica (1992), Vejnov svijet 2 (1993), Traži i uništi (1995), Šta sve možeš u Denveru kada si mrtav (1995), Wild Side (1995), Djelić vremena (1995), Celuloid (1996), Posljednji osvetnik (1996) reditelja Voltera Hila, Suvišni prtljag (1997), Kraljevi samoubistva (1997), Lov na miša (1997), Bljesak iz prošlosti (1999) i Oportunisti (2000).

 

"Mislim da dobar film stvara svoj svijet i taj svijet ne treba upućivati ni na šta što je stvarno. Ako je konzistentan, ako jeste zabavan, ako je interesantan opravdava svoje postojanje", rekao je glumac.

 

Drugu nominaciju za Oskara dobio je za ulogu u filmu Uhvati me ako možeš (2002) reditelja Stivena Spilberga, u kojem još glume Leonardo Dikaprio i Tom Henks. Odlično je odigrao Frenka Abignejla Seniora brižnog oca mladog prestupnika Frenka Abignejla Juniora (Dikaprio).

 

Takođe je zaigrao u filmovima Škotska, Pensilvanija (2001), Štrokavi Džo (2001), Omiljeni par (2001), Afera ogrlica (2001), Ludi za bilijarom (2002), Plots with a View (2002), Kengur Džek (2003), Žili (2003), Dobrodošli u džunglu (2003), Najbolji neprijatelj (2004), Žene iz Stepforda (2004), Kriva ogledala (2004), Lovci na djeveruše (2005), Romansa i cigarete (2005), Klik (2006), Čovjek godine (2006), Zatamnjenje (2006), Lak za kosu (2007), Vatrene loptice (2007), Pet dolara na dan (2008), Pljačka Usamljene djevojke (2009), Ubiti Irca (2011), Dark Horse (2011), Sedam psihopata (2012), Bivši kvartet (2012), Uspravljeni momci (2012), Momci iz Džersija (2014), Još jednom (2015), Štrokavi Džo 2: Prelijepi gubitnik (2015), Porodični očnjak (2015), Edi zvani Orao (2015), Knjiga o džungli (2016), Devet života (2016), Traži se matori (2017), Nezamjenljiva ti (2018), The Jesus Rolls (2019), Rat sa dekom (2020), Persi (2020) i Wild Mountain Thyme (2020).

 

Ne smijemo zaboraviti ni televizijske serije Prestupnici (2021-2022) i Razdvajanje (2022), kao ni ulogu u epskom naučnofantastičnom nastavku Dina 2 (2024) reditelja Denija Vilneva.