Nikolas Kejdž

Američki glumac i producent Nikolas Kejdž je tokom svoje duge karijere zaigrao u mnogim visokobudžetnim filmovima, ali nije bježao ni od nezavisnih filmskih ostvarenja, u kojima se odvažno hvatao u koštac sa nesvakidašnjim i veoma zahtjevnim ulogama. Nastavlja da bilježi uspjeh, iako ga sve češće gledamo u drugorazrednim filmskim ostvarenjima. Vjerovatno najbolju ulogu je odigrao u drami Napuštajući Las Vegas (1995), engleskog reditelja Majka Figisa. Kejdž je prosto briljirao u ulozi beznadežnog alkoholičara koji u stanju potpunog očaja odlazi u Las Vegas da okonča svoj život. Možemo slobodno reći da je pružio jedan od najboljih prikaza jednog alkoholičara u filmu i da je zasluženo dobio nagradu Oskar. Naklonost publike je takođe stekao ulogom superheroja Goustrajdera u nastavcima Goust Rajder (2007) i Goust Rajder: Duh osvete, kao i ulogom lovca na blago Bendžamina Frenklina Gejtsa u akcionim avanturama Nacionalno blago (2004) i Nacionalno blago: Knjiga tajni (2007). Pored toga, glumac se ženio čak pet puta i to prvi put američkom glumicom Patrišom Arket, sa kojom je bio u braku od 1995. do 2001. godine.

 

"Holivud nije odmah shvatio da li sam glumac ili lud ili sam zapravo taj ludi lik kojeg igram. Razvio sam imidž da sam pomalo neobičan, drugačiji i divlji", izjavio je Kejdž.

 

Nikolas Kejdž je rođen 1964. godine i to pod imenom Nikolas Kim Kopola. Prezime Kopola je dobro poznato ljubiteljima filma jer je čuveni filmski reditelj Frensis Ford Kopola zapravo njegov stric. Mladi glumac nije želio da se potpuno osloni na slavnog strica, već da se samostalno probije u Holivudu. Iz tih razloga posuđuje ime strip junaka Luka Kejdža i započinje potragu za ulogama u kojima će izbrusiti svoj talenat.

 

Kejdž je karijeru započeo ulogom u komediji o odrastanju Pobuna na vojnoj akademiji (1982), koja je zapravo poslužila kao odskočna daska za mnoge glumce kao što su Šon Pen, Džadž Rejnhold, Dženifer Džejson Li i Fibi Kejts. Kejdž je zatim ipak pristao da zaigra u Kopolinim filmovima i to Ulična škola (1983), Klub bandita (1984) i Pegi Sju se udala (1986), ali i u filmovima engleskog reditelja Alana Parkera Trka sa mjesecom (1994) i Ptičica (1984). Pored toga zaigrao je u filmovima Djevojka iz Velija (1983), Arizona junior (1987) reditelja Itana Koena i Džoela Koena i Opčinjena mjesecom (1987). Svoju posvećenost glumi je demonstrirao filmom Poljubac vampira (1988), u kojem je za potrebe jedne scene pojeo živog žohara.

 

Devedesete godine je započeo kombinacijom crne komedije i kriminalističke romanse Divlji u srcu (1990) reditelja Dejvida Linča. Ova neobična kombinacija filmskih žanrova je odlično legla glumcu koji je odigrao jednu zaista impozantnu ulogu. Glumac se okušao u žanru komedije, da bi ubrzo zatim postao akcioni junak, prije svega zahvaljujući akcionim filmovima Stijena (1996), Leteća tamnica (1997), Ukradeno lice (1997) reditelja Džona Vua i Nestao za šezdeset sekundi (2000). Pored toga, u tom periodu smo ga gledali u filmovima Vatrene ptice (1990), Medeni mjesec u Vegasu (1992), Ejmos i Endrju (1993), Red Rok Vest (1993), Čuvajući Tesu (1994), Napojnica od dva miliona dolara (1994), Zarobljeni u raju (1994), Poljubac smrti (1995), Grad anđela (1998), Zmijske oči (1998) reditelja Brajana de Palme, 8 milimetara (1999), Između života i smrti (1999) reditelja Martina Skorsezea i Porodični čovjek (2000).

 

U novom vijeku je nastavio da gradi reputaciju akcionog heroja, ali isto tako nije bježao ni od drugih žanrova. Ponovo je pružio briljantnu ulogu u filmu Adaptacija (2002), reditelja Spajka Džounsa, za koji scenario potpisuje Čarli Kaufman. Za ovu ulogu je nominovan za nagradu Oskar. Kejdž je imao zanimljivu saradnju sa američkim rediteljem Polom Šrederom, za kojim je snimio filmove Umiranje svjetlosti (2014) i Pas jede psa (2016), dok se najmlađoj publici predstaviio animiranim filmovima Lukas u svijetu mrava (2006), G-Sila (2009), Kruds (2013) i Kruds 2: Novo doba (2020).

 

Ne smijemo zaboraviti ni naslove Mandolina kapetana Korelija (2001), Glasnici vjetra (2002) reditelja Džona Vua, Soni (2002), Prevaranti (2003) reditelja Ridlija Skota, Gospodar rata (2005), Prognostičar (2005), Svjetski trgovinski centar (2006) reditelja Olivera Stouna, Čovjek od pruća (2006), Sljedeće (2007), Opasnost u Bangkoku (2008), Kod sudbine (2009), Zli poručnik: Nju Orleans (2009) reditelja Vernera Hercoga, Astro dječak (2009), Fajter (2010) i Čarobnjakov šegrt (2010).

 

"Volio bih da vidim nastavak filma Gospodar rata (2005). Mislim da bi to zaista dobro funkcionisalo, posebno u današnje vrijeme kada je oružje u centru političkih diskusija. I dječak u filmu, moj sin, postoji ideja, da on odraste i da se bavi mojim zanatom, a onda ga ja pokušavam izvući iz toga. Mislim da bi to mogao biti veoma zanimljiv film", izjavio je glumac.

 

Nažalost, posljednju deceniju Kejdža sve češće gledamo u lošim filmovima, u kojima prosto traći svoj talenat i ponekad neželjeno izaziva podsmijeh publike. Dobar dio ovih naslova je direktno završio u video ponudi i nije uopšte prikazan u bioskopima. Treba ipak pomenuti filmove Sezona lova na vještice (2011), Luda vožnja (2011), Lanac osvete (2011), Otmica (2011), Oteta (2012), Zločin u ledu (2013), Džo (2013), Tokarev (2014), Prognani (2014), Platiti duha (2015), Na pravoj strani (2016), Snouden (2016) reditelja Olivera Stouna, Osveta: Ljubavna priča (2017), Nezamislivo (2017), Mama i tata (2017), Biro humanosti (2017), Mendi (2018), Kod 211: Pljačka banke (2018), Spajdermen: Novi svijet (2018), Boja iz svemira (2019), Trenutak sa đavolom (2019), Vilova zemlja čuda (2020), Svinja (2021), Nepodnošljiva težina blistavog talenta (2022), Renfield (2023), Sympathy for the Devil (2023) i Dream Scenario (2023).

 

"Da biste bili dobar glumac, morate biti nešto poput kriminalca, biti spremni da prekršite pravila da biste težili nečemu novom", izjavio je Kejdž.