Izvor fotografije:
By Roy_scheider_in_Krakow.jpg: Lukasz Figura (lucas figo), from Olsztyn, Polandderivative work: RanZag (talk) - This file was derived from: Roy scheider in Krakow.jpg:, CC BY-SA 2.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=18321788
Glumac i amaterski bokser
10.02.1933
Sjedinjene Američke Države
Glumac i amaterski bokser
Uloge u mnogim značajnim američkim filmovima snimljenim sedamdesetih godina
Reditelji Vilijam Fridkin, Džon Frankenhajmer, Piter Medak i Sidni Džozef Fjuri
Američki glumac Roj Šajder (1932-2008) je veliku popularnost stekao sedamdesetih godina prošloga vijeka, kada je nastupio u mnogim poznatim filmovima. Treba svakako izdvojiti ulogu policijskog načenika Martina Brodija u trileru Ajkula (1974) reditelja Stivena Spilberga. Glumac je odlično odigrao dobronamjernog porodičnog čovjeka koji shvata veliku opasnost koja prijeti malom primorskom gradu. Nemoguće je bilo primjetiti scenu u kojoj načelnik Brodi baca komade mesa u vodi, da bi zatim zanijemio kada samo na trenutak vidi ogromnog mesoždera koji izranja iz vode. Rečenica koju zatim izbezumljen izgovara „Trebaće nam veći brod“, postala je jedna od najpoznatijih filmskih rečenice. Ajkula je na kraju bio jedan od najvećih holivudskih hitova te decenije i svakako je pomogao daljoj karijeri svih glumaca koji su u snimanju. Šajeder je zaigrao i u razočaravajućem nastavku Ajkula 2 (1978) reditelja Žanoa Švarca. Zanimljivo je dodati da je Šajder prvobitno prihvatio ulogu Majkla Vronskog u filmu Lovac na jelene (1978) reditelja Majkla Ćimina, da bi ipak odustao od uloge. Glumac je kasnije komentarisao ovu odluku kao najveću grešku u svojoj karijeri. Uloga je na kraju pripala Robertu de Niru.
„Važno je da uradite dobar posao, bez obzira u kom mediju to radite“, izjavio je Šajder.
Roj Ričard Šajder je prve uloge odigrao sredinom prošloga vijeka i to u različitim televizijskim serijama. Odigrao je sporedne uloge u manje poznatim filmovima Prokletstvo živog leša (1964) i Stileto (1970).
Izvrsnu saradnju je ostvario sa rediteljem Vilijamom Fridkinom, sa kojim je snimio filmove Francuska veza (1971) i Nadnica za strah (1977). Za sporednu ulogu u pomenutom neonoar akcionom trileru Francuska veza dobio je svoju prvu nominaciju za nagradu Oskar. Drugu i posljednju nominaciju za ovu prestižnu nagradu je dobio za glavnu ulogu u mjuziklu Sav taj džez (1979) reditelja Boba Fosija. Zaista je odlično odigrao ulogu poročnog i autodestruktivnog koreografa.
Upitan za značaj filma Francuska veza na njegovu dalju karijeru, glumac je odgovorio: „Nakon toga filma bio sam preplavljen pandurskim scenarijima. Bila je ista uloga iznova i iznova, a svaki film o policajcima je bio jeftina imitacija. Dobio bih scenario i svaki je imao sekvencu jurnjave, svaka scena je bila smještena u garaži ili na praznom placu ili u skladištu gde svi na kraju bivaju pobijeni“.
Pored toga, zaigrao je u filmovima Loving (1970), Klut (1970) reditelja Alana Džeja Pakule, Atentat (1972), Čovjek spolja (1972), The Seven-Ups (1973), Šila Levin je mrtva i živi u Njujorku (1975), Maratonac (1976), Posljednji zagrljaj (1979), U tišini noći (1982), Plavi grom (1983), Svemirska odiseja 2010 (1984), Koen i Tejt (1988), Slušaj me (1989) i Noćna igra (1989).
Sarađivao je sa mnogim poznatim rediteljima, kao što su Piter Medak i Džon Frankenhajmer. Sa Medakom je snimio filmove Muški klub (1986) i Romeo krvari (1993), dok je sa Frankenhajmerom snimio Predaja 52,000 (1986) i Četvrti rat (1990).
„Imao sam tu sreću da uradim tri filma koje smatram da su od izuzetnog značaja. Francuska veza je iznijedrila čitavu eru odnosa između dva policajca, zasnovanu na ogromnoj količini istine o ovom poslu. Ajkula je bio prvi veliki blokbaster i avanturistički film na otvorenom. I svakako Sav taj džez, koji ne liči ni jednom od starih MGM mjuzikala. Svaki od ovih filmova je jedinstven i smatram se srećnim što sam povezan sa njima“, izjavio je glumac.
Nastavio je sa kvalitetnim ulogama u filmovima Ruska kuća (1990), Goli ručak (1991) reditelja Dejvida Kronenberga, Mit o otiscima prstiju (1997), Platov bijeg (1997), Kaskader pred dilemom (1997), Gnjev (1997), Čuvar mira (1997), Čudotvorac (1997) reditelja Frensisa Forda Kopole, Definitivno možda (1997), Čelični voz (1998), Bolji život (1998), Bijeli gavran (1998), RKO 281 (1999), Lanac komande (2000), Propadanje (2000), The Doorway (2000), Daybreak (2000), Dobar rat (2002), Anđeli ne spavaju ovdje (2002), Građanska presuda (2003), Drakula 2: Uzdizanje (2003), Crvena zmija (2003), Panišer (2004), Drakula 3: Nasljeđe (2005), Voli bližnjega svog (2005), Čikago 10 (2007), Pjesnik (2007) i Plava krv (2007), kao i u televizijskim serijama Podmornica Tragač (1993-1995), Lovci na dijamante (2001) i Treća smjena (2002).
Posljednju ulogu odigrao je u malo poznatom trileru Osveta (2009).