Lijam Nison

Irski glumac Lijam Nison je svoju najbolju ulogu odigrao u istorijskoj drami Šindlerova lista (1993) reditelja Stivena Spilberga. Odigrao je naslovnu ulogu njemačkog industrijalca Oskara Šindlera, koji je tokom Drugog svjetskog rata pružao utičište jevrejskim izbjeglicama u svojim fabrikama. Napravio je impozantnu transformaciju od biznismena željnog velike zarade, do suosjećajnog čovjeka koji prepoznaje užas koji se dešava oko njega. Treba svakako izdvojiti jednu od najljepših filmskih scena u kojoj ovaj njemački industrijalac u daljini zapazi djevojčicu u crvenom kaputu. Crvena boja prosto odskače u ovom crno-bijelom filmu i služi kao podsjetnik mnogim ljudima koji su znali za ovaj užas ali koji nisu ništa poduzeli. Nison je za ovu ulogu dobio nominaciju za nagradu Oskar i to mu je zapravo jedina nominacija za ovu prestižnu nagradu u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Kada pričamo o Nisonoj karijeri ne smijemo ni zaboraviti njegovu ulogu Brajana Milsa u filmskoj trilogiji 96 sati (2008-2014). Ova uloga penzionisanog pripadnike Zeleni beretki i CIA-e je od glumca napravila veliku akcionu zvijezdu. Cijenjene irske novine The Irish Times su glumca uvrstile na svoju listu pedeset najvećih irskih glumaca i to na visoko sedmo mjesto.

 

„Prije Šindlerove liste, nisam vjerovao da filmovi imaju veliku moć da naprave društvene promjene. Međutim kada sam vidio šta se desilo sa Šindlerovom listom, dok sam obilazio svijet sa ekipom filma, zaista sam shvatio moć slika“, izjavio je Nison.

 

Lijam Nison je svoj filmski put započeo još krajem sedamdesetih godina, da bi prvu poznatiju ulogu ostvario u epskoj srednjovjekovnoj fantaziji Ekskalibur (1981) reditelja Džona Burmana. Odigrao je ulogu viteza okruglog stola Gavina i zaista dobro iskoristio nekoliko scena u kojima se pojavljuje. Uslijedile su uloge u filmovima Planeta Krul (1983), Pobuna na brodu (1984), Nevinost (1985), Lemb (1985), Misija (1986), Duet za jednu osobu (1986), Molitva za umiruće (1987), Osumnjičeni (1987), Zadovoljstvo (1988), Prljavi Hari: Kolo smrti (1988), Dobra majka (1988) i Najbliži rođak (1989). Krajem osamdesetih je započeo saradnju sa irskim rediteljem Nilom Džordanom, sa kojim je prvo snimio film Borbeni duhovi (1988), da bi zatim u novom vijeku nastavili saradnju u filmovima Doručak na Plutonu (2005) i Marlou (2022).

 

Devedesete godine je započeo ulogom u superherojskom filmu Čovjek iz tame (1990), reditelja Sema Raimija, koji je nastao kao svjevrsna posveta holivudskim horor filmovima tridesetih godina prošloga vijeka. Do kraja decenije je nastavio da glumi u različitim žanrovima, uglavnom igrajući glavne uloge. Izdvojimo redom naslove Veliki čovjek (1990), Pod sumnjom (1991), Probijanje svjetlosti (1992), Muževi i žene (1992) reditelja Vudija Alena, Rubin Kaira (1992), Slijepa vjera (1992), Itan Froum (1992), Nel (1994), Rob Roj (1995), Prije i poslije (1996), Majkl Kolins (1996), Jadnici (1998), Zvjezdani ratovi: Epizoda I - Fantomska prijetnja (1999) reditelja Džordža Lukasa, Posjednuće (1999) i Agent pod stresom (2000).

 

Upitan da li je opsjednut glumom, Nison je odgovorio: „Ne, nisam opsjednut glumom. Jer u prošlosti, kada sam bio opsjednut glumom, to je zaista remetilo moj kreativni proces. Naučio sam da na kraju dana okačim svog lika o klin za kaput, a kada krenem ujutru, ponovo ga pokupim. I morao sam da radim na tome jer drugi način vodi ka čudnoj vrsti ludila“.

 

U novom vijeku je ostvario nekoliko veoma uspješnih saradnji. Sa rediteljem Martinom Skorsezeom je snimio filmove Bande Njujorka (2002) i Tišina (2016), dok je sa rediteljem Kristoferom Nolanom snimio prvi i posljednji nastavak trilogije Mračni Vitez (2005-2012). Veliki uspjeh je doživio i zahvaljujući akcionom trileru 96 sati (2008), koji je napisao francuski reditelj i scenarista Luk Beson. Iako kritika nije bila previše naklonjena ovom filmu, publika je oberučke prihvatila Nisona kao akcionog junaka. Treba svakako izdvojiti scenu u kojoj priča sa kidnaperom njegove ćerke i kojeg savjetuje da je bolje da mu odmah oslobodi ćerku, jer u suprotnom „...potražiću te, pronaću te i ubiću te“. Ova scena je doživjelu pravu malu senzaciju na društvenim mrežama, gdje je mnogo puta pregledana i gdje je inspirisala mnoge druge video snimke šaljivog karaktera. Film je doživio dva nastavka 96 sati: Istanbul (2012) i 96 sati: U bijegu (2014). Priča ovih filmova i sam scenario nisu uvijek za naročitu pohvalu ali su akcione sekvence i Nisonova urođena harizma dovoljne da ovi naslovi zasluže preporuku.

 

Nison je nastupio u dva američka akciona filma koja su posudila ideju od talentovanih evropskih kolega. Nison je zaigrao u filmu Ledena potjera (2019) koji je zapravo rimejk norveškog filma Po redu nestajanja (2014), reditelja Hansa Petera Molanda, kao i u filmu Sjećanja ubice (2022), koji je rimjek belgijskog filma Slučaj Alchajmer (2003), reditelja Erika van Loja.

 

Pored toga, zaigrao je u filmovima Podmornica K-19 (2002), U stvari ljubav (2003), Kinsi (2004), Nebesko kraljevstvo (2005) reditelja Ridlija Skota, Demonska potjera (2006), Drugi čovjek (2008), Pet minuta raja (2009), Kloi (2009), Poslije života (2009), Borba Titana (2010), A-tim (2010), Sljedeća tri dana (2010), Bezimeni (2011), Sivilo (2011), Gnijev titana (2012), Bojni brod (2012), Treće lice (2013), Tvrd orah (2014), Non-stop (2014), Lego film (2014), Ko preživi, pričaće (2014), Šetnja među grobovima (2014), Noćna potjera (2015), Sedam minuta poslije ponoći (2016), Putnik (2018), Balada o Basteru Skragsu (2018) reditelja Itana Koena i Džoela Koena, Udovice (2018) reditelja Stiva Mekvina, Ljudi u crnom: Globalna prijetnja (2019), Naša ljubav (2019), Sjećanja iz Italije (2020), Pokajnik (2020), Strelac (2021), Ledeni put (2021), U sjenci zavjere (2022), Odmazda (2023), Divlja mačka (2023) i U zemlji svetaca i grešnika (2023).