Robert Šo ( 1927 - 1978)

Engleski glumac Robert Šo (1927-1978) je ostao upamćen prije svega po ulozi kapetana Kvinta u filmu Ajkula (1975) reditelja Stivena Spilberga. Glumac je zaista briljantno odigrao ostarjelog morskog vuka koji prihvata posao da ubije opasnog predatora. Glumac je navodno improvizovao dosta svojih rečenica, te mu se prepisuju i djelimične zasluge za čuvenu USS Indijanapolis scenu u filmu. Pored toga, Šo je bio odličan i u filmovima Iz Rusije s ljubavlju (1963), Čovjek za sva vremena (1966) reditelja Freda Zinemana, Žaoka (1973), Otmica u metrou 1 2 3 (1974) i Dubina (1977). Za ulogu u pomenutom filmu Čovjek za sva vremena dobio je svoju jedinu nominaciju za nagradu Oskar. Zapaženu ulogu je odigrao u televizijskoj seriji The Buccaneers (1956-1957). Zanimljivo je i to da je poslužio kao inspiracija za Marvelovog supernegativca Sebastijana Šoa.

"Gluma je trenutno uživanje i zapravo je djetinjasta. Kao glumac, gospode Bože, mogu osvojiti publiku u pozorištu i baciti je u bilo kom pravcu koji poželim. Ne mogu to da uradim kao pisac. Pisanje je bolno, usamljeno je i patiš i nema trenutne povratne informacije", rekao je Šo.

Robert Arčibald Šo je jednu od prvih uloga odigrao u komediji Banda sa Lavander Hila (1951) reditelja Čarlsa Kričtona, da zatim zaigrao u filmovima Rušitelji brana (1955), Izdaja (1956), Brdo u Koreji (1956), Morska furija (1958), Kleveta (1959), Valijant (1962), Sutra u deset (1963), Kućepazitelj (1963), Sreća Džindžera Kofija (1964), Bitka u Ardenima (1965), Kaster zapada (1967), Rođendanska žurka (1968) reditelja Vilijama Fridkina i Kraljevski lov na suncu (1969).

"Pravo središte mog integriteta leži u pisanju. Nikad ne pišem zbog novca. Ja samo glumim zbog novca, ali ne uvijek, naravno. Nikada ne bih napisao određene rečenice koje izgovorim u filmovima, pa čak ni one koje pišem u filmovima, jer često popravljam svoje rečenice", rekao je Šo.

Uspješnu saradnju je ostvario sa engleskim rediteljem Gajom Hamiltonom, sa kojim je snimio filmove Bitka za Britaniju (1969) i Sila 10 sa Navarone (1978).

Sedamdesete godine su bile veoma plodne i glumac je stekao veliku popularnost. Uprkos tome, nije dopustio da mu slava udari u glavu i nastavio je sa dobrim ulogama u filmovima Figure u pejzažu (1970), Grad zvani Kopile (1971), Mladi Vinston (1972), Odsjaji straha (1972), Najamnik (1973), Kraj igre (1975), Dijamanti (1975), Robin i Marijana (1976), Mačevalac (1976) i Crna nedjelja (1977).

"Još uvijek ne smatram sebe zvijezdom. Uspjeh traje samo tri sekunde. Nakon toga ste isti kao i prije nego što ste ga imali. Ionako nisam pravi umjetnik jer odbijam da odbacim svoju porodicu. Da bih ih podržao, moram raditi u komercijalnim filmovima. Samo moji porezi zahtjevaju osam advokata, a kada konačno dobijem svoj novac, to je samo jedna trećina onoga što zarađujem. Sa djecom u školi i mojim drugim obavezama, ne dobijam ništa više od prvog miliona dolara. Novac otiče kao voda", rekao je glumac.

Posljednju ulogu je odigrao u filmu Lavina ekspres (1979) u kojem je zaigrao pored američkog glumca Lija Marvina.