Supermen

07.04.2003 10:42

Jedan od najvažnijih superherojskih filmova snimljenih u prošlom vijeku je svakako Supermen (1978) reditelja Ričarda Donera. Film je prije svega okupio poznate scenariste Marija Puza i Roberta Bentona i takođe poznata glumačka imena, kao što su Marlon Brando i Džin Hekman, te je tokom svog nastanka prošao niz promijena. Doner je zapravo uporedo snimao dva nastavka, da bi zbog uštede troškova bio prisiljen da zaustavi snimanja drugog dijela i da se isključivo usmijeri na prvi dio. Prvi dio je prikazan upravo onako kako ga je njegov autor osmislio i snimio. Uprkos velikom uspjehu filma, Doner je ubrzo zamijenjen rediteljem Ričardom Lesterom, koji je napravio veliki broj izmjena na filmu Supermen 2 (1980) prije nego što ga je predstavio publici. Doner je tek mnogo godina kasnije dobio priliku da predstavi svoju verziju, poznatu upravo pod takvim imenom Supermen 2, verzija Ričarda Donera (2006). Bilo kako bilo, Doner i ekipa su nas ubijedili već u prvom nastavku da čovjek zaista može da leti i zbog toga zaslužuju velike pohvale.

Reditelj Ričard Doner se zaista odvažno uhvatio u koštac sa superherojskim žanrom i prosto oduševio tadašnju kritiku i publiku. Prije Donera, superherojski žanr je bio isključivo rezervisan za televiziju, koja je tada izdvajala skroman budžet za ovakve projekte. Najbolji primer za to su televizijske serije Supermenove pustolovine (1952-1958) i Betmen (1965-1968) koje su prije svega ostale upamćene po zastarijelim i šaljivim scenama koje danas izazivaju podsmjeh. Doner je imao na raspolaganju veliki budžet, najveći do tada, ali je prije svega znao kako da te silne novce pametno potroši. Ne žuri da odmah prikaže svog junaka u njegovoj najsnažnijoj fazi, već prije toga prikazuje njegovo rođenje, a zatim i njegovo odrastanje.

U prvoj fazi filma vidimo burna dešavanja na planeti Kripton, na kojoj je Supermen rođen i koja izgleda zaista impozantno. Saznajemo mnoge zanimljivosti o stanovnicima ove planete i o velikim razlikama između njih i stanovnika planete Zemlje. Pohvale zaslužuje i jednostavna ali efektna odluka da Kriptonijanci nose bijela fluroscentna odjela koja i danas možemo prihvatiti kao odjeću vanzemaljskih bića. Doneru svakako ide u prilog i što je ulogu Supermenovog oca prihvatio Marlon Brando. Legendarni glumac sa lakoćom dominira kadrovima i nemamo problem da ga posmatramo kao svojevrsnu Božju figuru, koja šalje svog sina na planetu Zemlju. Vjerske pristalice će svakako prepoznati metaforu Hristovog spasenja.

Drugi dio Donerove sage je smješten u grad Smolvil u Kanzasu, gdje je naslovni junak proveo svoju mladost. Zanimljivo je svakako vidjeti mladu Lois Lejn koja tokom putovanja vozom zapazi tinejdžera Klarka Kenta koji se sa velikom lakoćom trka sa vozom u punoj brzini. Kada ovu nevjerovatnu priču podijeli sa svojim roditeljima, oni joj govore da ima previše bujnu maštu. Supermenovo tinejdžersko doba je takođe bitno jer se tada mladi junak po prvi put suočio sa gubitkom bliske osobe. Urpkos velikoj moći, prisiljen je da prihvati gubitak svog očuha, odnosno zemaljskog oca Džonatana Kenta. Kada sve saberemo i oduzmemo, Donerov relativno dugačak uvod je opravdan jer nas upoznaje sa mnogim bitnim likovima, između ostalih i sa samim negativcima, generalom Zodom i njegovim podanicima. Same negativce ćemo gledati tek u nastavku Supermen 2.

Tek kada Supermen napusti svoj dom u Smolvilu i posjeti Tvrđavu Samoće, radnja se premješta u naseljeni i užurbani Metropolis. Ovaj segmet filma je daleko duži od prethodnih i u njemu konačno vidimo kako trapavi novinar Klark Kent u samom dijeliću sekunde postaje Čovjek od čelika. Zanimljivo je primjetiti da njegov prvi let vidimo u jednom veoma kratkom kadru i to tek nakon sat vremena od početka filma. Treba svakako pohvaliti sam izgled Tvrđave Samoće, koja podsjeća na svojevrsnu zaleđenu tundru i koju je osmislio Džon Beri, koji je prethodno dobio nagradu Oskar za rad na filmu Ratovi zvijezda (1977) reditelja Džordža Lukasa. Treba dodati da su mnogi nastavci iz filmskog serijala Supermen takođe izabrali da manji ili veći dio svoje radnje smjeste u ovu magičnu tvrđavu. Treba takođe istaknuti veoma zanimljiv dijalog između Supermena i njegovog oca, koji ga upozorava na veliku opasnost od taštine i koji ga podsjeća na neočekivanu sudbinu njegovog naroda.

Doner je možda i najbolji potez napravio kada je odlučio da sva dešavanja u ovom filmu ispriča na jedan komičan način ali da tom prilikom ipak ne dozvoli da film potpuno utone u šaljivi stil kazivanje koji je bio karakterističan za sve superherojske proizvodentog vremena. Doner takođe ne želi da njegov film postane previše ozbiljan i da na taj način spriječi mlađu publiku da bezbrižno uživa u njemu. Ozbiljnog Supermena smo inače dobili mnogo godina kasnije u nastavku Čovjek od čelika (2013) reditelja Zeka Snajdera. Doner svakako zadržava veseo ton, bar do završnog obračuna i zbog toga je veoma zabavno gledati kontrast između trapavog Klarka Kenta i gotovo neuništivog Supermena, kao i romansu između Kenta i gospođice Lejn, odnosno Supermena i te iste Lejn. Treba izdvojiti scenu u kojoj Supermen po prvi put spašava Lois Lejn i odleti sa njom u nebesa, govoreći joj da ne brine i da je on drži. Lejn se zatim začuđeno zapita ko onda drži Supermena kad uspijevaju da lete. Ova rečenica je ubrzo ušla u filmske anale. Takođe su veoma zabavne scene u kojima se naslovni junak bori protiv kriminalaca u Metropolisu. Njegova superiornost je dobro prikazana i uvijek sa dobrim osjećajem za humor. Pohvale idu i na račun kompozitora Džona Vilijamsa koji je napisao nezaboravnu muzičku podlogu koja adekvatno prati dešavanja na ekranu i koja nas nerijetko tjera da oduševljeni iskočimo iz svojih sjedišta.

Velike zasluge idu i veoma dobro izabranim glumcima. Pored autoritativnog Marlona Branda, zaista veliki posao je napravio i Kristofer Riv koji u tom trenutku nije imao mnogo glumačkog iskustva. Doner je napravio dobru odluku kada je odlučio da za glavnu ulogu izabere jednog nepoznatog glumca. Publika bi vjerovatno imala veliki problem da prihvati za glavnu ulogu tadašnje velike filmske zvijezde, kao što su Robert Redford, Bart Rejnolds ili Klint Istvud. Margo Kider odlično balansira između odvažne novinarke i krhke žene kojoj treba pomoć. Jednu od najboljih uloga je odigrao Džin Hekman, koji je izvrsno zabavio publiku i na taj način postavio određeni standard za negativca Leksa Lutora. Njegov Lutor je svakako superioran mnogim budućim verzijama koje su uslijedile. Veoma potcijenjenu ulogu je odigrao Ned Biti, koji zajedno sa Hekmanom, ne dozvoljava publici ni momenat zamora.

Rijetke zamjerke možemo pronaći u završnici filma kada vidimo Supermenovu najveću sposobnost koja je odlično prikazana ali koja nosi određene probleme sa sobom. Zbog ove moći prestajemo da marimo za ovog superheroja jer znamo da nema mnogo problema koje ne može da riješi. Donera ne treba previše kriviti za ovu odluku jer ona nije prvobitno bila ovako zamišljena. Naime, Supermen je navedeni potez trebao izvesti tek na kraju drugog nastavka ali su promijene tokom snimanja na neki način prisilile Donera da požuri sa svojim idejama.

Supermen je bio i ostao jedan od najboljih superherojskih filmova i svojevrsni kamen temeljac za ovaj žanr koji će narednih decenija doživjeti nevjerovatnu popularnost.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=198320