Džin Hekman ( 1930 - 2025)

Penzionisani američki glumac Džin Hekman se naročito istakao u drugoj polovini prošloga vijeka kada je odigrao niz veoma kvalitetnih uloga. Kada bismo morali izdvojiti njegove najbolje uloge, vjerovatno bismo pominjali filmove Francuska veza (1971) reditelja Vilijama Fridkina, Prisluškivanje (1974) reditelja Frensisa Forda Kopole i Neoprošteno (1992) reditelja Klinta Istvuda. Odličan je takođe bio u ulozi Leksa Lutora u nastavcima Superman (1978), Superman 2 (1980) i Supermen 4 - Potraga za mirom (1987). Pružio je dosta dobrog humora ali i uspio da bude velika prijetnja za naslovnog superheroja. Zaista je teško pronaći bar jednu njegovu lošu ulogu. Nominovan je za nagradu Oskar čak pet puta, dok je ovu prestižnu nagradu osvojio dvaput. Veliki glumac se dostojanstveno povukao iz glume i već dugi niz godina uživa u zasluženoj penziji i pisanju romana.

 

Upitan koliko mu vremena treba da napiše roman, Hekman je odgovorio: “Treba mi dosta vremena, bar godinu dana, možda i malo više dok prođem kroz dvije ili tri dorade, profesionalne izmjene, ali je i tada zabavno jer je to uvijek izazov”.

 

Judžin Alen Hekman je svoje prve filmske uloge odigrao sredinom prošloga vijeka i tada je često igrao u televizijskim serijama. Uslijedile su uloge u filmovima Lilit (1964), Havaji (1966), Prvi za borbu (1967), Zavjet sa smrću (1967), Bening (1967), Razdor (1968), Pobuna (1969), Gubari (1969) i Svemirski putnici (1969).

 

Sarađivao je sa rediteljem Majklom Ričijem u filmovima Vozač spusta (1969) i Lav među gangsterima (1972).

 

Za sporednu ulogu u biografskom neonoar kriminalističkom filmu Boni i Klajd (1967) reditelja Artura Pena dobio je svoju prvu nominaciju za nagradu Oskar. Sa rediteljem Penom je ponovo sarađivao u filmovima Noćna kretanja (1975) i Meta (1985).

 

Nije previše dugo čekao novu nominaciju za nagradu Oskar i dobio je za ulogu u drami Nikad nisam pjevao svom ocu (1970) reditelja Gilberta Kejtsa.

 

Ovu prestižnu nagradu je osvojio za već pomenutu ulogu policajca Džimija Popaja Dojla u neonoar akcionom trileru Francuska veza (1972) reditelja Vilijama Fridkina. Pokazao je autoritet ali i surovost koja je potrebna da se opstane na ulici, gdje vrebaju različiti predatori. Ulogu je ponovio u manje popularnom nastavku Francuska veza 2 (1975) kojeg je ovaj put režirao Džon Frankenhajmer.

 

“Naučen sam da budem glumac, a ne zvijezda. Naučen sam da igram uloge, a ne da se bavim slavom i agentima i advokatima i štampom”, izjavio je glumac.

 

Nastavio je sa odličnim ulogama u filmovima Žene doktora (1971), Lovačka družina (1971), Cisko Pajk (1971), Posejdonova avantura (1972), Zendijeva mlada (1974), Mladi Frankenštajn (1974) reditelja Mela Bruksa, Zagrizi metak (1975), Srećna dama (1975), Na nišanu snajpera (1977), Operacija Market Garden (1977) i Marširaj ili umri (1977).

 

Sarađivao je sa rediteljem Džerijem Šacbergom u filmovima Strašilo (1973) i Neshvaćeni (1983).

 

Takođe je zaigrao u filmovima Duga noć (1981), Crveni (1981), Eureka (1983) reditelja Nikolasa Rouga, Pod vatrom (1983), Izuzetna hrabrost (1983), Dva puta u životu (1985), Moć (1986) reditelja Sidnija Lumeta, Odlučujući šut (1986), Bez izlaza (1987), Podijeljene odluke (1988), Slijepi miš 21 (1988), Pun mjesec u Blu Voteru (1988), Druga žena (1988) reditelja Vudija Alena i Paket (1989). Deceniju je završio odličnom ulogom u istorijskom kriminalističkom trileru Misisipi u plamenu (1988) reditelja Alana Parkera, koji se bavi policijskom istragom u rasisistički nastojenom dijelu Amerike.

 

"Bio je to više psihološki rat, jer nisam htio dozvoliti tim grubijanima da me sruše. Insistirao sam da nastavim da činim sve što je potrebno da bih dobilo posao. Bilo je to kao ja protiv njih, a na neki način, nažalost, još uvijek se tako osjećam. Ali mislim da ako ste zaista zainteresovani za glumu, postoji dio vas koji uživa u borbi. To je narkotik na način da ste obučeni za ovaj posao i niko vam neće dozvoliti da to radite, tako da ste malo ludi. Lažete ljude, varate, radite sve što je potrebno da dobijete audiciju, posao", rekao je glumac.

 

Dokazao se uveliko u različitim žanrovima i istakao kao jedan od najboljih američkih glumaca prošloga vijeka. Klasu je potvrdio ulogom u pomenutom vesternu Neoprošteno (1992) reditelja Klinta Istvuda. Pružio je portret surovog šerifa Malog Bila Dageta. Sa rediteljem Istvudom je ponovo sarađivao u filmu Apsolutna moć (1997).

 

Započeo je nove zanimljive saradnje sa poznatim rediteljima kao što su Majk Nikols, Majkl Apted i Toni Skot. Sa Nikolsom je snimio filmove Razglednice iz pakla (1990) i Kavez za ptice (1996), sa Aptedom Zajednička tužba (1991) i Ekstremne mjere (1996), dok je sa Skotom snimio Krvava plima (1995) i Državni neprijatelj (1998).

 

Do kraja karijere je zaigrao u filmovima Pištolji bez kontrole (1990), Uski prolaz (1990), Kad služba pozove (1991), Firma (1993), Džeronimo (1993) reditelja Voltera Hila, Vajat Erp (1994), Brzi i mrtvi (1995), Uhvati Šortija (1995), Komora (1996), Sumrak (1998), Mravci (1998), Pod sumnjom (2000), Rezerve (2000), Meksikanac (2001), Klopka za muškarce (2001), Zlatna groznica (2001), Porodica čudaka (2001) reditelja Vesa Andersona, Iza neprijateljske linije (2001) i Odbjegli porotnik (2003).

 

Posljednju uloga je odigrao u komediji Dobrodošli u Musport (2004) u kojoj je glumio pored komičara Reja Romana.