Džin Hekman

Penzionisani američki glumac Džin Hekman se dokazao veoma kvalitetnim ulogama u drugoj polovini prošloga vijeka. Kada bismo morali izdvojiti njegove najbolje uloge, vjerovatno bi morali birati između filmova Francuska veza (1971) reditelja Vilijama Fridkina, Prisluškivanje (1974) reditelja Frensisa Forda Kopole i Neoprošteno (1992) reditelja Klinta Istvuda. Odličan je takođe bio u ulozi Leksa Lutora u nastavcima Superman (1978) i Superman 2 (1980). U svakom slučaju Hekman sa velikim ponosom može reći da nema gotovo nijedne loše uloge i da ne postoji žanr u kojem nije ostavio svoj lični pečat. Hekman je čak pet puta nominovan za nagradu Oskar, a ovu nagradu je osvojio dva puta.

“Naučen sam da budem glumac, a ne zvijezda. Naučen sam da igram uloge, a ne da se bavim slavom i agentima i advokatima i štampom”, izjavio je Hekman.

Džin Hekman je svoju prvu nominaciju za nagradu Oskar dobio za ulogu u filmu Boni i Klajd (1967) reditelja Artura Pena. Sa Penom je ponovo sarađivao u filmu Noćna kretanja (1975). Novu nominaciju je dobio za ulogu u filmu Nikad nisam pjevao svom ocu (1970), da bi ovu prestižnu nagradu dobio za ulogu policajca Popaja Dojla u filmu Francuska veza (1972) reditelja Vilijama Fridkina. Ulogu policajca Dojla je zatim ponovio u nastavku Francuska veza 2 (1975).

Hekman je odličan bio i u filmovima Svemirski putnici (1969), Lovačka družina (1971), Lav među gangsterima (1972), Posejdonova avantura (1972), Strašilo (1973), Zendijeva mlada (1974), Mladi Frankenštajn (1974) reditelja Mela Bruksa, Zagrizi metak (1975), Operacija Market Garden (1977), Duga noć (1981), Crveni (1981), Eureka (1983) reditelja Nikolasa Roga, Pod vatrom (1983), Izuzetna hrabrost (1983), Meta (1985), Moć (1986) reditelja Sidnija Lumeta, Odlučujući šut (1986), Bez izlaza (1987), Podijeljene odluke (1988), Druga žena (1988) reditelja Vudija Alena i Paket (1989). Osamdesete godine je završio odličnom ulogom u istorijskom kriminalističkom trileru Misisipi u plamenu (1988), reditelja Alana Parkera, koji se bavi policijskom istragom u rasisistički nastojenom dijelu Amerike.

Hekman se u svom slučaju dokazao u različitim žanrovima i istakao kao jedan od najboljih američkih glumaca. Devedesetih godina je dobio svog novog Oskara i to za ulogu u pomenutom vesternu Neoprošteno (1992) reditelja Klinta Istvuda. Sa rediteljem Istvudom je ponovo sarađivao u filmu Apsolutna moć (1997) reditelja Klinta Istvuda.

Hekman je svakako jedan od glavnih razloga da pogledate filmove Pištolji bez kontrole (1990), Razglednice iz pakla (1990), Uski prolaz (1990), Zajednička tužba (1991), Kad služba pozove (1991), Firma (1993), Džeronimo (1993), Vajat Erp (1994), Brzi i mrtvi (1995), Krvava plima (1995), Uhvati Šortija (1995), Kavez za ptice (1996), Ekstremne mjere (1996), Komora (1996), Sumrak (1998), Mravci (1998), Državni neprijatelj (1998), Pod sumnjom (2000), Rezerve (2000), Meksikanac (2001), Klopka za muškarce (2001), Zlatna groznica (2001), Porodica čudaka (2001) reditelja Vesa Andersona, Iza neprijateljske linije (2001) i Odbjegli porotnik (2003).

Posljednju uloga je odigrao u komediji Dobrodošli u Musport (2004) u kojoj je glumio zajedno sa komičarom Rejom Romanom. Veliki glumac se dostojanstveno povukao iz glume i već dugi niz godina uživa u zasluženoj penziji i pisanju romana.

Upitan koliko mu vremena treba da napiše roman, Hekman je odgovorio: “Treba mi dosta vremena, bar godinu dana, možda i malo više dok prođem kroz dvije ili tri dorade, profesionalne izmjene, ali je i tada zabavno jer je to uvijek izazov”.