Plavi somot
4 /4
Ocjena:
Pregleda:
1140
Glavni glumci
Pogledaj sve glumceGlumica i producentkinja
Glumac
Glumica, autor i filantrop
Glumac
Glumac, reditelj, scenarista, fotograf i slikar
Glumci
Pogledaj sve glumceGlumac
Reditelji
Pogledaj sve rediteljeReditelj, producent, scenarista, glumac, montažer, direktor fotografije i kompozitor
Scenaristi
Pogledaj sve scenaristeReditelj, producent, scenarista, glumac, montažer, direktor fotografije i kompozitor
Producenti
Pogledaj sve preducenteMuzički kompozitori
Pogledaj sve kompozitoreDirektori fotografije
Pogledaj sve direktoreIzvorni naslov:
Blue Velvet
Godina:
1986
Trajanje:
2h
Rejting:
R
Raspoloženje:
triler_misterija
Zemlja:
Sjedinjene Američke Države
Jezik:
Engleski
Studio:
De Laurentiis Entertainment Group
Budžet:
6 miliona američkih dolara
Zarada:
8.6 miliona američkih dolara (Sjeverna Amerika)
28.01.2008 08:00
Kada se raspravlja o karijeri izuzetno talentovanog američkog reditelja Dejvida Linča ne smijemo nikako zaboraviti jedan od njegovih najboljih i najpoznatijih filmova Plavi somot. Kao inspiracija mu je očigledno poslužila istoimena pjesma Blue Velvet izvođača Bobija Vintona, po kojoj je film dobio ime, ali i muzika ruskog kompozitora Dmitrija Šostakoviča. Svi koji su pogledali Plavi somot, složili su se da nikada više neće na isti način slušati Vintonovu pjesmu. Treba takođe dodati da nije Linč prvi koji je iskoristio pjesmu Blue Velvet na neočekivan način, već da smo ovu pjesmu čuli mnogo godina prije u kontraverznom eksperimentalnom kratkom filmu Scorpio Rising (1963) reditelja Keneta Angera.
Tokom jedne šetnje studenat Džefri Bumont (Kajl Meklaklan) na livadi pronalazi ljudsko uvo i zatim odlazi kod policijskog detektiva Džona Vilijamsa (Džordž Dikerson). Džon smiruje mladića i govori mu da ne brine zbog toga. Džonova ćerka Sendi (Lora Dern) mu krišom saopštava da je uvo koje je pronašao zapravo povezano sa lokalnom pjevačicom Doriti Valens (Izabela Roselini). Znatiželja tjera ovog mladića da započne sopstvenu istragu i zbog toga se nesvjesno izlaže velikom riziku. Sendi mu pomaže u istrazi ali se trudi da sačuva svoju ljubavnu vezu sa sportistom Majkom Šoom (Ken Stovic). Mladi detektivi otkrivaju nekoliko ljudi koje povezuju sa Doroti i to čovjeka u žutom odijelu (Fred Pikler) kojem ne znaju ime i oholog kriminalca Frenka Buta (Denis Hoper) koji često dokazi kod Doroti.
Reditelj Dejvid Linč započinje ovaj film nizom veoma lijepih i prijatnih snimaka zbog kojih stičemo utisak da gledamo jednu toplu i emotivnu dramu koja na najljepši mogući način prikazuje život u jednom američkom predgrađu. Uz nostalgičnu melodiju pjesme Blue Velvet, gledamo svježe ofarbanu bijelu ogradu ispred koje se nalaze prelijepe crvene ruže, kao i prikaz vatrogasca koji veselo maše rukom dok se vozi na vatrogasnim kolima. Linč zatim surovo prekida ove kadrove i nerado gledamo čovjeka koji zalijeva cvijeće ispred svog doma i nedugo zatim pada u nesvijest. Kamera prati tog istog čovjeka koji leži na travi koju je prije samo nekoliko minuta bezbrižno kosio, a zatim se spušta blizu zemlje, gdje vidimo različite insekte i džohare koje se užurbano kreću i odaju svakako neugodan i prijeteći utisak. Autor nas jasno upozorava na velike opasnosti koje se kriju u naizgled idiličnim sredinama. U svakom slučaju, ovaj relativno kratki uvod savršeno oslikava Linčove namjere i svakako je ostavio veliki uticaj na mnoge mlade reditelje tokom narednih decenija.
Linč koristi noar podlogu dok priča svoju neobičnu priču i tom prilikom vidimo mnoge odlike koje su njemu karakteristične, kao što su poremećeni i izopačeni likovi koji previše blisko graniče sa prostim narodom, edipov kompleks, teške povrede glave, crvene zavjese, ali i popularna muzika iz prve polovine prošloga vijeka. Cijelu priču prikladno i lukavo umotava u jednu naizgled običnu tinejdžersku ljubavnu priču u kojoj nesmotreni mladi junak Džefri pokušava da osvoji atraktivnu Sendi Vilijams, koja se inače zabavlja sa popularnim sportistom Majkom Šoom. Treba svakako pohvaliti jednostavan ali zaista impresivan kadar u kojem prvi put vidimo mladu Sendi. Mlada djevojka doziva Džefrija a zatim polako izlazi iz potpunog mraka i staje na svjetlost. Mrak koji je tom prilikom okružuje samo dodatno naglašava ljepotu ove nevine mlade djevojke. U svakom slučaju, svi bolji poznavaoci lika i djela Dejvida Linča sigurno znaju da ovaj autor apsolutno nema namjeru da snimi još jednu tinejdžersku sapunicu.
Linčove prave namjere postaju bar donekle jasne već na samom početku kada glavni junak Džefri slučajno pronalazi ljudsko uho tokom jedne šetnje. Zanimljivo je dodati da je reditelj Linč u više navrata izjavio da je bio ubjeđen da mladi junak mora da pronađe upravo ljudsko uvo, ali da ni sam nije siguran zašto je to tako. Sam organ ima ušnu školjku koja na neki način asocira spiralni pad, dok je uvo veoma blizu najvažnijeg organa, mozga. U svakom slučaju, istraga koju mladi Džefri započinje je logična i sasvim dobro osmišljena. Autor filma se zaista potrudio da nam priredi jednu upečatljivu scenu nakon druge i vremenom te scene postaju još strašnije i jezivije. Jedna od najpoznatijih scena dolazi kada Džefri provaljuje u stan Doroti Valens i krišom je posmatra kroz rešetke njenog ormara. Linč i direktor fotografije Frederik Elms pokazuju odličnu igru svjetlosti i tame dok mladi voajer širom otvorenih očiju posmatra atraktivnu pjevačicu. Linč prije svega vješto koristi romansu između Džefrija i Doroti kako bi prikazao velike promjene u ponašanju mladog čovjeka. Umjesto dječačkog osmijeha i šarma vidimo neočekivane nasilničke tendencije. Glumac Kajl Meklaklan, koji je prethodno sarađivao sa Linčom u filmu Dina, pokazuje da itekako posjeduje glumački raspon da odigra ovu ulogu.
Vjerovatno najveći adut ovog filma je problematični ali talentovani glumac Denis Hoper, koji je ovom prilikom odigrao ulogu svog života. Prikazao je jednog psihopatu kojeg nikako ne bismo poželjeli u našem komšiluku i kojeg bismo zaobilazili u širokom luku. Hoper je žarko želio ovu ulogu jer je bio ubjeđen da ima dosta zajedničkih crta sa Frenkom Butom. Navodno je upravo to rekao reditelju Linču kako bi ga ubijedio da ga izabere za ulogu. Bio je toliko motivisan tokom snimanja da je dao reditelju različite savjete od kojih su neki imali velikog odjeka. Uspio je nagovoriti Linča da promjeni njegovu izvornu ideju i da umjesto helijuma, But prije svojih psihopatskih ispada udiše određenu drogu koja dodatno stimuliše njegovo cijelo iskustvo. Još jednu ulogu za pamćenje je odigrala italijanska glumica Izabela Roselini, koja se odlično snašla uprkos zaista nezahvalnoj ulozi napaćene žene. Pokazala je veliku ranjivost ali takođe veliku zavodljivost. Scena u kojoj zavodljivo pjeva naslovnu numeru je jedna od najpoznatijih scena u ovom filmu.
Plavi somot je svakako mučan film za gledanje i zbog toga ga nije lako preporučiti ali oni koji ga ipak odgledaju vjerovatno će znati da cijene velikog majstora na djelu.
By The poster art can or could be obtained from De Laurentiis Entertainment Group., Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=56859916

Igra (1997)
3 /4
Nicholas Van Orton (Michael Douglas), je bogati investicioni bankar, kojem se bliži 48. rođendan. Nicholas često razmišlja o samoubistvu njegovog oca, jer je on tad imao isto toliko godina. Nicholas dobija neobičan poklon od svog brata Conrada (Sean Penn), vaučer za igru koju nudi njemu nepoznata kompanija CRS. Conrad mu obećava da će mu ova igra promjeniti život. Nicholas odlazi u CBS i obavlja potreban psiho-fizički pregled. Nedugo zatim mu javljaju da je njegov zahtjev odbijen, ali...
Trajanje: 2h 9min . Rejting: R . Godina: 1997