Krvavo prosto

09.04.2007 14:16

Bolji poznavaoci filma znaju da je tokom osamdesetih godina prošloga vijeka bilo nekoliko zaista impozantnih rediteljskih debija, koji su najavili velike karijere. Jedan od njih je neonar kriminalistički film Krvavo prosto (1984) reditelja Itana Koena i Džoela Koena, koji važi za jedan od najboljih nezavisnih naslova iz ove decenije. Naziv filma je posuđen iz romana Krvava žetva (1929) autora Dešijela Hameta.

Šanker Rej (Džon Gec) započinje ljubavnu aferu sa kućanicom Ebi (Frensis Mekdormand), suprugom njegov šefa Džulijana Martija (Den Hedaja). Marti saznaje za aferu i unajmljuje sumnjivog privatnog detektiva Lorena Visera (Majkl Emet Volš) da ih ubije.

Reditelji Itan i Džoel Koen koriste već sami uvod da obraduju sve ljubitelje filma i da nedvosmisleno zgrabe njihovu pažnju. Nakon kratke naracije jednog od najboljih holivudskih karakternih glumaca Majkla Emeta Volša, vidimo kratke ali intrigantne kadrove fokusirane na središnju traku na asfaltu, dok dvoje ljubavnika vode zanimljiv dijalog. Braća Koen na ovaj način vješto stavljaju do znanja da će neke od najboljih scena u ovom filmu biti snimljene upravo na asfaltu. Ova naizgled prosta priča brzo počinje da se odmotava i često nas hvata nespremne. Dijalog je zanimljiv, iako nije savršen, dok su likovi obični ljudi koji su svjesno ili nesvjesno zakoračili u krug zločina.

Braća Koen su dobro proučili noar žanr i izvukli ono najbolje iz njega, da bi zatim taj isti žanr presvukli u novo ruho i smjestili ga u moderno doba, uz određene primjese niskobudžetnih horor filmova, kao što je Teksaški masakr motornom testerom (1974) reditelja Touba Hupera. Koenovi likovi se uveliko razlikuju od tipičnih noar likova koje smo gledali sredinom prošloga vijeka. Mlada Ebi jeste prevarila svog supruga ali je razlog za to njen neskladan brak, a ne njena pohlepa da se dokopa njegovog bogatstva. U svakom slučaju Ebi se dosta razlikuje od tipičnih fatalnih žena noar žanra. Nevolje ovaj put dolaze od strane prevarenog supruga Džulijana Martija koji ne može da podnese prevaru i koji unajmljuje privatnog detektiva da ubije dvoje ljudi.

Braća Koen prave dobar potez i smještaju radnju ovog filma u užareni Teksas, gdje su ljeti izuzetno visoke temperature, zbog kojih ljudi ne razmišljaju baš najrazbotije. Prije svih, privatni detektiv Loren Viser često koristi svoj šešir da se rashladi. Sličan potez je napravio američki reditelj Lorens Kasdan u svom debiju, neonoar erotskom trileru Tjelesna strast (1981), u kojem glavne uloge igraju Vilijam Hart i Ketlin Tarner. Braća Koen i kompozitor Karter Barvel naglašavaju zvuke koje čujemo u filmu kako bi što bolje pokazali nelagodu i strah koju osjete protagonisti u datim okolnostima. Treba ipak dodati da u određenim trenucima odlaze predaleko pa tako zvuk novina koje udaraju u staklena vrata podsjeća na zvuk ispaljenog metka. Braća Koen takođe pokazuju svoj uvrnut smisao za humor, koji će ih kasnije pratiti kroz cijelu karijeru. Uprkos nasilju i ubistvima koje gledamo prosto ponekad ne možemo spriječiti sebe da se ne nasmijemo.

Direktor fotografije Beri Sonenfeld se pobrinuo za niz scena koje nećemo lako zaboraviti i koje se, slobodno možemo reći, ističu u ovoj komercijalnoj holivudskoj deceniji. Brzo stičemo laskav utisak da gotovo svaka naredna scena djeluje zanimljivija od prethodne. Koeni itekako znaju da izazovu veliku napetost i nervozu kod publike. Obični koraci provalnika dok se kreće po drvenom parketu koji povremeno škripi su dovoljni da nam se dlake na vratu nakostreše. Isto tako, naizgled obična scenu u kojoj pratimo jednog od protagonista koji pokušava da opere krv sa takođe parketa čini da većina sličnih scena prosto izblijedi iz sjećanja. Braća Koen usput odaju počast mnogim velikanima noar žanra kao što su Bili Vajlder (Dvostruka obmana), Alfred Hičkok (Stranci u vozu, Nazovi M radi ubistva) i Orson Vels (Dodir zla).

Velike pohvale idu i na račun raspoložene glumačke ekipe. Frensis Mekdormand se odlično snašla u svojoj prvoj filmskoj ulozi i nastavila je da sarađuje sa braćom Koen, sa kojima je snimila niz filmova, između ostalih Fargo (1996) i Tri bilborda ispred Ebinga u Misuriju (2017). Pohvale idu svakako i Džonu Gecu i Denu Hedaji, ali naročito Majklu Emetu Volšu koji je odigrao jednu od svojih najpoznatijih i najboljih uloga.

Krvavo prosto je odličan prvjenac braće Koen i veliki plus za neonoar žanr osamdesetih godina prošloga vijeka.

By May be found at the following website: http://www.impawards.com/1985/blood_simple_ver5.html, Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=61286730