Majkl Emet Volš ( 1935 - 2024)

Američki glumac Majkl Emet Volš (1935-2024) je jedan od najznačajnijih karakternih glumaca u Holivudu, koji se može pohvaliti sa pregršt kvalitetnih uloga tokom različitih decenija svoje karijere. Igrao je često sumnjive i prevrtljive ljude, sa kojima nismo nikada načisto i od kojih ne znamo šta tačno da očekujemo. Volš je svoje najpoznatije uloge odigrao krajem sedamdesetih i u prvoj polovini osamdesetih godina u filmovima Provalnik na slobodi (1978), Kreten (1979), Obični ljudi (1980) i Istrebljivač (1983) reditelja Ridlija Skota. Najdužu i vjerovatno najvažniju saradnju je ostvario sa američkim rediteljima Džoelom Koenom i Itanom Koenom. Volš je zapravo jednu od svojih najboljih uloga odigrao upravo u filmu braće Koen Krvavo prosto (1984) i za ovu ulogu je osvojio nagradu Spirit. Sa braćom Koen je sarađivao i u kriminalističkoj komediji Arizona junior (1987). Volš je uživao veliko poštovanje čuvenog američkog filmskog kritičara Rodžera Ebera, koji je volio da kaže da nijedan film ne može loš, ukoliko u njemu glume Majkl Emet Volš i Hari Din Stenton. Volš je bio nesporni karakterni Kolos Holivuda.

 

„Nemam ego kada počnem da glumim. Ako glumim doktora, želim da vidite doktora. Ne želim da vidite Emeta Volša koji igra doktora i mislim da je to bila konfuzija u mojoj karijeri. Ljudi znaju moj posao, ali ne znaju ko sam. Uvijek mi je bilo zabavno skrivajući se u liku“, rekao je Volš.

 

Majkl Emet Volš je prve poznatije uloge odigrao u filmovima američkog reditelja Artura Pena Alisin restoran (1969) i Mali veliki čovjek (1970), da bi se zatim za glumčeve usluge zainteresovao još jedan američki reditelj Piter Bogdanovič. Volš i Bogdanovič su sarađivali u filmovima Što te tata pušta samu? (1972), At long last love (1972) i Bioskop za groš (1976).

 

Pored toga gledali smo ga u filmovima Bjekstvo sa planete majmuna (1971), They Might Be Giants (1971), Upoznaj svog zeca (1972) reditelja Brajana de Palme, Kid Blu (1973), Serpiko (1973) reditelja Sidnija Lumeta, Kockar (1974), Zatvorenik druge avenije (1975), Bound for Glory (1976), Miki i Niki (1976), Slap shot (1976), Aerodrom 77 (1977) i Riba koja je spasila Pitsburg (1979).

 

„Plaćen sam za ono što bih radio i za džabe“, bio je iskren Volš.

 

Volš se dokazao kao jedan od karakternih giganata Holivuda i nastavio je da potvrđuje svoju reputaciju sa naslovima Brubejker (1980), Ljubav sa grešnicom (1981), Crveni (1981), Keneri Rou (1982), Umjetnik bjekstva (1982), Surovi udarci (1982), Silkvud (1983), Papa iz Grinič Vilidža (1984), Grendvju, SAD (1984), Nestali u akciji (1984), Fleč (1985), Najljepša vremena (1986), Divlje mačke (1986), Čupavci (1986), Povratak u školu (1986), Hari i Hendersenovi (1987), Ničija zemlja (1987), Milagro (1988), Zalazak sunca (1988) reditelja Blejka Edvardsa, Čist i trezan (1988), Crveni škorpion (1988), Moćni Kvin (1989) i Čatahuči (1989).

 

Devedesetih godina i kasnije glumac je nastavio sa dobrim ulogama, ali je imao manje sreće sa izborom filmova. Treba ipak izdvojiti naslove Uski prolaz (1990), Bijeli pjesak (1992), Ravnodnevnica (1992), The Music of Chance (1993), Divlji napalm (1993), Staklena značka (1994), Panter (1995), Sloboda za Vilija 2 (1995), Vrijeme za ubijanje (1996), Albino aligator (1996), Romeo i Julija (1996), Vjenčanje mog najboljeg prijatelja (1997), Sumrak (1998), Divlji divlji zapad (1999), Gvozdeni džin (1999), Slučajno zaljubljeni (1999), Snježni psi (2002), Božić sa Krankovima (2004), Čovjek u stolici (2007), Veliki Sten (2007), Djevojka mojih snova (2009), Čudan život Timotija Grina (2012), Viteštvo (2014) i Vadi noževe (2019).