Značaj vjere: Vilijam Fridkin o filmu Istjerivač đavola

16.09.2021 09:45

Švajcarski reditelj i scenarista Aleksandar O. Filip je poznat po nizu dokumentarnih filmova u kojima se pojedinačno dotiče nekih od najznačajnijih djela sedme umjetnosti, kao što su Psiho (1960) reditelja Alfreda Hičkoka, Zvjezdani ratovi: Epizoda IV - Nova nada (1977) reditelja Džordža Lukasa i Tuđin (1979) reditelja Ridlija Skota. Red je došao i na natprirodni horor Istjerivač đavola (1973) reditelja Vilijama Fridkina.

Proslavljeni američki reditelj Vilijam Fridkin započinje svoju priču tako što nam objašnjava kako se još kao dječak zaljubio u pokretne slike. Mladi dječak je bio prosto opčinjen revolucuionarnim filmom Građanin Kejn (1941), reditelja Orsona Velsa i zaželio je da i on lično izazove tu istu bujicu emocija ali kod drugih ljudi. Fridkin je kao reditelj svoj vrhunac doživimo sedamdesetih godina, a svakako jedan od njegovih najboljih naslova je Istjerivač đavola, nastao po istoimenoj knjizi autora Vilijama Pitera Blatija. Uvod u film je snimljen u sjevernom dijelu Iraka, dok sam Fridkin nema problem da bude iskren i jasno kaže da ni on nije siguran šta svaki od događaja u ovom filmu zapravo znači, poput momenta kada staje sat. Reditelj dalje navodi da se sa određenim tumačenjima fanova ovog filma slaže, dok sa drugima ne.

Fridkin je dobar sagovornik koji uglavnom dobro drži pažnju publike i njegove priče ne idu previše u širinu. Ljubitelji Istjerivača đavola će svakako doći na svoje i čuće mnoge zanimljive detalje o ovom filmu. Jednu od glavnih uloga, sveštenika Dejmijena Karasa, je trebalo da odigra glumac Stejsi Kič, koji je zapravo i bio angažovan, ali je spletom neočekivanih okolnosti ulogu dobio Džejson Miler. Miler nije imao prethodno glumačko iskustvo ali je ubijedio reditelja da je on pravi glumac za tu ulogu. Pored toga Fridkin ekskluzivno otkriva da mu je autor knjige Istjerivač đavola, Vilijam Piter Blati, ponudio svoj dio zarade od filma, ali pod uslovom da on igra sveštenika.

Fridkin takođe otkriva mnoge umjetnike koji su poslužili kao inspiracija tokom snimanja ovog filma, ali i drugih, kao što su Mone, Karavađio, Rembrant, Džejms Ensor i Johanes Vermer. Belgijski slikar Rene Magri i niz njegovih slika Carstvo svjetlosti su poslužili kao inspiracija za jednu od najpoznatijih scena u filmu, u kojoj švedski glumac Maks fon Sidov stoji kod ulične svetiljke ispred kuće u kojoj je zaposjednuta djevojčica. Pored toga reditelj djeli sa publikom svoje duboko iskustvo koje je osjetio dok je posjetio Zen baštu u Kjotu u Japanu.

U ovom dokumentarnom filmu vidimo još niz zanimljivosti. Fridkin podsjeća publiku da je snimio sam čin egzorcizma u dokumentarnom filmu The Devil and Father Amort (2017), a djeli sa publikom svoje veliko razočaranje sa čuvenim američkim kompozitorom Bernardom Hermanom, koji je poznat po saradnji sa rediteljem Alfredom Hičkokom. Takođe je zanimljivo čuti Fridkinovo mišljenje o završnim kadrovima filma Istjerivač đavola, kao i njegovu omiljenu scenu. Iznenađujuće nije riječ o jednoj od gnusnih scena koje prikazuju zaposjednutost mlade djevojke, već scena mirnog razgovora koji vode glumci Li Džej Kob i Elen Bernstin.

Značaj vjere: Vilijam Fridkin o filmu Istjerivač đavola je veoma dobar dokumentarni film kojeg treba preporučiti svim ljubiteljima ovog horor filma, kao i svim ljubiteljima reditelja Vilijama Fridkina.

Poštena upotreba, uslikan ekran, YouTube