Vilijam Fridkin ( 1935 - 2023)

Američki reditelj, producent i scenarista Vilijam Fridkin je svakako jedan od najvažnijih aktera Novog Holivuda, pokreta koji je trajao od sredine šezdesetih do osamdesetih godina i zauvijek izmjenio američki film. Snimio je mnoge zanimljive i zaista značajne naslove naročito tokom sedamdesetih godina. Predmet je zanimljivog dokumentarnog filma Fridkin bez cenzure (2018).

„Prvo što tražim kod glumca je inteligencija. Nije me baš briga šta su uradili ili nisu ranije, sve dok su fizički ispravni za ulogu ili mogu biti i ako imaju inteligenciju da kopaju i saznaju više o datom liku“, rekao je Fridkin.

Vilijam Fridkin je karijeru počeo na jedan gotovo nevjerovatan način. Njegov prvi kreativni poduhvat, dokumentarni film Narod protiv Pola Krampa (1962) je ostavio veliki utisak na publiku, te čak uticao na to da se ponovo otvori slučaj o ovom čovjeku. Pol Kramp je nakon detaljnog sagledanja činjenica oslobođen optužbi. Nije pretjerano reći da je Fridkin spasio jedan ljudski život, što je svakako poduhvat vrijedan divljenja.

Fridkin je zatim snimio filmove Rođendanska zabava (1968), Noć kad je nastao striptiz (1968) i Dječaci u bendu (1970), da bi zatim uslijedio najplodniji period njegove karijere i naslovi Francuska veza (1972), Istjerivač đavola (1973) i Nadnica za strah (1985). Ova tri naslove često navode kao najbolje američke naslove u ovom periodu.

Filmovi koji su uslijedili nisu bili na nivou na koji nas je majstor navikao, ali to ne znači obavezno da su loši. Tu mislimo na naslove Brinksov posao (1978), Gluvarenje (1980), Posao vijeka (1983), Rampage (1987), Čuvar (1990), Pobjednički tim (1994) i Žad (1995). Odličan posao je napravio sa akcionim kriminalističkim trilerom Živjeti i umrijeti u L.A.-u (1985), u kojem glume Vilijam Pitersen i Vilem Dafo i kojeg mnogi kritičari za jedan od najpotcjenjenih filmova osamdesetih.

Novi vijek je započeo saradnjom sa američkim glumcem Tomijem Lijem Džounsom sa filmovima Pravila službe (2000) i Progonjen (2003), da bi zatim snimio horor Buba (2006). Velike pohvale je dobio za crnohumorni psihološki triler Kiler Džo (2011), u kojem glumi Metju Mekonahi.

„Ja sebe smatram samo još jednim članom posade, najplaćenijim članom posade“, često se našali reditelj.

Njegov poslednji film je dokumentarac Đavo i otac Amort (2017), koji govori o italijanskom svešteniku Gabrijelu Amortu specijalizovanom za egzorcizam. Inače sveštenik Amort je poslužio kao inspiracija za film Papin egzorcista (2023), u kojem glavnu ulogu igra Rasel Krou.