Jovana Lukina

02.05.2023 13:02

Nakon uspjeha filma Beštije (1977) crnogorski reditelj Živko Nikolić snima film Jovana Lukina, za kojeg možemo reći da je jedan od njegovih manje poznatih naslova. To svakako ne znači da ovaj film nema svojih kvaliteta. Navodno je jedan od velikana sedme umjetnosti, švedski reditelj Ingmar Bergman, izjavio da je Nikolić zapravo napravio najbolji portret jedne žene na filmu.

Mladi bračni par Jovana (Merima Isaković) i Luka (Bogoljub Petrović) žive u zabačenim crnogorskim planinama i rade naporno kako bi preživjeli. Njihovu mirnu svakodnevnicu prekida putnik Petar (Krunoslav Šarić), koji je došao da traži svog brata, koji je nestao.

Reditelj Živko Nikolić pravi zanimljiv uvod u kojem vidimo naslovnu junakinju koja nosi ručak svom suprugu koji naporno radi. Jednostavna scena u kojoj Jovana i Luka dozivaju jedno drugog pokazuje koliko malo treba da bi se publika zainteresovala. Reditelj Nikolić zatim upoznaje mladi bračni stvar sa različitim lilovima koji ruše njihovu porodičnu idilu i koji ih dovode u različita iskušenja. Najviše iskušenja osjeća lijepa i naivna Jovana koja nema dovoljno snage da se odupre i vjerovatno nema dovoljno jaku podršku u svom suprugu. Luka se uprkos svojim greškama trudi da bude stub ove porodice, ali to u određenim situacijama prosto nije moguće. Mlada i zbunjena Jovana u jednom trenutku čak pomaže nepoznatim ljudima da objese jednog čovjeka, bez postavljanja dodatnih pitanja.

Reditelj Nikolić i scenarista Žarko Jovanović Komanin se odlučuju za minimalno dijaloga i puštaju publiku da uživa u veoma lijepim kadrovima direktora fotografije Save Jovanovića. Publici je ostavljeno da sami tumače mnoge scene koje vide i da sami donesu sopstvene odluke o ljudima sa kojima se susreće naslovna junakinja. Potrebno je ipak određeno poznavanje političke situacije u bivšoj Jugoslaviji, kako bismo razumjeli određene situacije u filmu. Uprkos lijepim i upečatljivim slikama koje nećemo lako zaboraviti, ne možemo uvijek da progledamo kroz prste Nikoliću i da mu oprostimo određene nedorečenosti.

Veliki adut ovog filma je svakako mlada glumica Merima Isaković, koja pokazuje fatalnu kombinaciju ljepote i talenta. Daje zaista impresivan portret jedne žene koja upada u životni vrtlog i koja nema snage da se izvuče. Scena u kojoj potpuno naga u svojevrsnom transu pleše ispred grupe seljana je možda i najimpresivnija scena jugoslovenske kinematografije iz ovog perioda. Nikolić i direktor fotografije Jovanović postepeno prelaze iz scene koja djeluje poput muškog sna u nezaboravnu i surovu scenu. Zbog svega toga, zaista je velika šteta što ostatak filma nije na istom nivou. Glumica Isaković je nažalost već naredne godine doživjela tešku saobraćajnu nesreću, poslije koje je ostala invalid. Jugoslovenska kinematografija je zaista mnogo izgubila jer je glumica mogla da pruži još mnogo značajnih uloga. Na kraju treba dodati, da su veoma dobar posao takođe odradili Bogoljub Petrović i Krunoslav Šarić, kao i Nikolićev stari saradnik Boro Begović.

Jovana Lukina je veoma dobar film koji treba pogledati zbog nekih izuzetnih scena, iako vjerovatno ne spada u najbolje filmove reditelja Živka Nikolića.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=649594