Čuvari formule

21.11.2023 13:21

Reditelj i producent Dragan Bjelogrlić je u svrhu promocije svog novog filma Čuvari formule, gostovao kod voditelja Aleksandra Stojkovića u njegovoj emisiji Nedjeljom u 2, koja se prikazuje na Hrvatskoj radio televiziji. Tom prilikom je pronicljivi voditelj upitao svog gosta zašto su njegovi filmovi često uljepšani i zašto u neku ruku predstavljaju suprotnost Crnog talasa, filmskog pokreta koji je zaslužan za niz veoma uspješnih filmova tokom šezdesetih godina prošloga vijeka. Dvojac je tom prilikom neplanski pomenuo, možda čak i skovao termin Bjeli(n) talas, kao neku vrstu sušte suprotnosti već pomenutom Crnom talasu. Ovaj termin svakako odlično sumira sve zamjerke koje autor ovih skromnih redaka ima prema Bjelogrlićevom novom filmu.

Tokom oktobra 1958. godine profesor Dragoslav Popović (Radivoje Bukvić) i njegove kolege Radojko Maksić (Jovan Jovanović), Rosa (Alisa Radaković) i Vera (Maja Čampar) sprovode tajni projekat u institutu Vinča. Nakon jednog neuspješnog eksperimenta, grupa naučnika biva izložena smrtonosnoj dozi zračenja i njihovi životi su dovedeni u pitanje. Jugoslovenska tajna služba šalje ovu grupu ljudi na liječenje u kliniku Kiri u Parizu, kod doktora Žorža Matea (Aleksis Manenti).

Reditelj Dragan Bjelogrlić je nesporno talentovan umjetnik, čiji prethodni film Toma (2021) je sa razlogom postao jedan od najvećih hitova na ovim prostorima. Njegov novi film Čuvari formule je svjetsku premijeru imao u Lokarnu, u Švajcarskoj i tom prilikom je osvojio dvije nagrade, jednu za najbolji film na ovom festivalu, a drugu za najupečatljivije poruku koju jedan film šalje. Iako autor ovih skromnih redaka ne dijeli veliki entuzijazam prema Bjelinim filmovima, vrlo rado priznaje da ovaj filmski autor nakon svakog filma pokazuje sve veću i veću zrelost. Bjelogrlić nije žurio sa snimanjem ovog filma i sa velikom brigom o detaljima prikazuje hladnoratovski period i zajedno sa direktorom fotografije Ivanom Kostićem, zaista se trudi da snimci enterijera budu koliko je to god moguće zanimljivi. Snimanje se odvijalo na autentičnim lokacijama od Srbije, preko Slovenije, pa sve do Francuske, u kojoj se dešava veliki dio radnje ovog filma. U filmu se takođe govori izvornim jezikom tog područja, zbog čega su angažovani mnogi francuski glumci.

Bjelogrlić se ponovo pokazao kao sasvim dobar pripovjedač i ova priča, nastala po romanu profesora Gorana Milašinovića (Slučaj Vinča), brzo budi veliko interesovanje kod publike. Ozračena grupa naučnika sa instituta Vinča bez velikih problema grabi sve simpatije publike, koja silno želi njihov oporavak. Bjelogrlić i scenaristi Vuk Ršumović i Ognjen Sviličić vješto ubacuju humor u ovu depresivnu priču i prave donekle zanimljiv tragično - komični ugođaj. Naš narod naravno ne može bez svoje muzike i veselja, čak i kada se nađe u stranoj zemlji i kada mu je život u velikoj opasnosti. Čak su i ljubavne scene u kojima vidimo nago žensko tijelo dobro uklopljene u samu priču. Nešto slično je već napravio čuveni reditelj Kristofer Nolan u ovogodišnjem filmu Openhajmer (2023). Ovo je samo jedna u nizu sličnosti sa Nolanovim filmom. Treba pohvaliti scenu u kojoj vidimo razgovor između Dragoslava Popovića i njegovog profesora Pavla Savića, kojeg igra Predrag Miki Manojlović. Savić je inače osnivač nukleranog instituta u Vinči, koji se tada zvao Institut Boris Kidrič. Bjelogrlić zatim pokazuje zašto je odabrao baš podnaslov Lančana reakcija i prikazuje kako iz jedne katastrofe, u obliku curenja iz reaktora, može proizići jedan revolucionaran medicinski zahvat, kao što je svakako transplantacija koštane srži.

Tu se već uveliko naziru problemi već okarakterisanog Bjelinog načina pripovjedanja iliti Bjelinog talasa. Reditelj filma daje izuzetno laskav portret francuskog naroda, od doktora Žorža Matea kojeg ništa ne može omesti dok pomaže svojim pacijentima, ni naređenja njegovog šefa, pa čak ni porod njegove supruge. Isto tako, francuski donori koji pomažu ozračenim pacijentima su prikazani sa toliko dobrote, da to u jednom trenutku postaje zaista teško za povjerovati. Saznajemo motive određenih donora, ali nam to ne djeluje uvijek kao jak razlog da neko svoj život stavi na kocku.

Čuvari formule predstavlja odvažan pokušaj reditelja Dragana Bjelogrlića da publici servira svjetski materijal koji je zapravo naš, ali je na kraju uspjeh samo polovičan.

Аутор: Извор (ККНС4), Fair use, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=4406978