Ubica

17.11.2023 12:40

Čuveni američki reditelj Dejvid Finčer je pronašao inspiraciju za svoj novi film u francuskom grafičkom stripu Ubica (1998), kojeg potpisuju Aleksis Nole i Luk Žakamon.

Neimenovani profesionalni ubica (Majkl Fasbender) promašuje svoju metu i prinuđen je da se bori za svoj život. Tom prilikom dovedi u pitanje mnoge postulate po kojima živi.

Reditelj Dejvid Finčer ponovo udružuje snage sa scenaristom Endruom Kevinom Vokerom, sa kojim je snimio popularni kriminalistički triler Sedam (1995) i ponovo postižu zavidne rezultate. Finčer dijele ovaj film u šest poglavlja i koristi veliki dio prvog poglavlja kako bi nam što bolje i što je realnije prikazao kako jedan atentat izgleda u praksi. Dok većina reditelja ne može da dočeka trenutak kada atentator povlači obarač, Finčer se trudi da iskoristi ovo vrijeme i kaže nam nešto zaista korisno ili bar zanimljivo. Kroz naraciju glavnog glumca Majkla Fasbendera, shvatamo da je za ovaj posao veoma bitna mentalna snaga atentatora i njegova sposobnost da se izbori sa vremenom kada čeka svoju metu. Treba istaknuti naizgled previše prostu scenu u kojoj glavni junak sjedi u polupraznoj prostoriji, pokriven jaknom, dok se pored njega nalazi upaljena manja grijalica. Poput mnogih Finčerovih scena i ova se prosto urezuje u naše sjećanje. Zanimljivo je takođe čuti naslovnog junaka koji sam sebi opravdava svoje postupke i kojeg ne dotiče previše što će jedna osoba zbog njega prestati da diše.

Bolji poznavaoci filma će odmah primjetiti da je film Ubica inspirisan francuskim filmom Samuraj (1967), reditelja Žan-Pjera Melvila, u kojem glavnu ulogu igra Alen Delon. Jedan od jasnih nagovještaja su niz pravila po kojima živi usamljeni protagonista, ali i kratki momenti u kojima Finčerov ubica namješta svoj šešir prije izlaska iz kuće, baš kao što to čini Melvilov metodični samuraj. Finčer izvlači najbolje iz ovog francuskog klasika, ali takođe ima dosta toga novoga za reći. Ponovo pokazuje velike simpatije prema mraku i polu-mračnim prostorijama koje izgledaju zaista lijepo zahvaljujući američkom direktoru fotografije Eriku Meseršmitu. Izbor muzike je zanimljivo pao na grupu The Smiths, što se možda neće svima dopasti. Reditelj koristi muzičke numere ovog britanskog rok sastava kako bi nas još više uvukao u ovu priču. Naslovni protagonista se nalazi u gotovo svakoj sceni ovog filma, što je zaista impozantno. Tempo filma jeste sporiji, vjerovatno prespor za jedan dio publike, ali Finčer itekako zna da nagradi strpljenje gledaoca. Ubistva su neočekvana i nemilosrdna i zaista dobro snimljena. Treba istaknuti scenu u kojoj je glavni junak prisiljen da se bori za goli život protiv fizičkim snažnog protivnika. Ova borba je na neki način Finčerova zahvalnica onom dijelu publike koji nemaju naročito veliko strpljenje ali koji su ipak istrajali i do kraja ispratili radnju filma.

Velike zasluge svakako idu američkom glumcu Majklu Fasbenderu koji uspjeva da osvoji simpatije publike bez obzira što počini mnoga gnusna dijela. Fasbender je već nekoliko puta odigrao nemilosrdnog ubicu, poput potcjenjenog akcionog trilera Izdaja (2011) reditelja Stivena Soderberga, ali ovaj put je upravo on centralna figura filma i dobija više nego dovoljno vremena da pokaže svoj zavidan talenat. Publika vremenom shvata zašto je prinuđen da sebi uporno ponavlja da ne smije pokazati empatiju. Pored Fasbendera, ne smijemo zaboraviti ni britansku glumicu Tildu Svinton koja je odigrala takođe veoma zanimljivu ulogu. Glumica uspjeva da pokaže ranjivost, prisebnost ali i izuzetnu proračunatost.

Ubica je jedan od najzanimljivijih naslova ove godine, koji će nas natjerati da se zapitamo za mnoge postupke naslovnog junaka i zapravo još jedna potvrda velikog talenta reditelja Dejvida Finčera.

By Netflix - https://twitter.com/netflix/status/1696175927942660584/photo/1, Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=74688944