Tilda Svinton

Britanska glumica Tilda Svinton je poznata po ulogama u različitim filmskim projektima, od nezavisnih filmova, pa sve do izuzetno skupih filmskih projekata. Gledali smo je u filmskoj trilogiji Ljetopisi Narnije (2005-2010), kao i u Marvelovom filmskom serijalu, gdje je odigrala ulogu Starješine, ali i u psihološkom trileru Moramo da razgovoramo o Kevinu (2011). Dobila je nagradu Oskar za sporednu ulogu u filmu Majkl Klejton (2007), u kojem glavnu ulogu igra Džordž Kluni. Čuveni časopis Njujork Tajms je uvrstio Svinton u svoju listu najboljih glumaca u ovom vijeku.

"Uvijek glumiš samoga sebe. Sve je to autobiografija, šta god da radiš. Koristite uloge koje tumačite kao neku vrstu prizme kroz koju možete baciti nešto stvarno o sebi ili barem nešto opuštajuće. Jer posljednja stvar koju želite da učinite je da izgledate kao da glumite", rekla je Svinton.

Tilda Svinton svoj početak karijere vezuje za britanskog reditelja i umjetnika Dereka Džarmana, sa kojim je snimila svoj prvi film Karavađo (1986) reditelja, da bi zatim nastavili saradnju filmovima War Requiem (1989), The Garden (1990), Edward II (1991) i Wittgenstein (1993).

Upitana kako bi Derek Džarman reagovao kada bi ona osvojila Oskara, glumica je odgovorila: "Mislim da bi se smijao i smijao i smijao i smijao se i smijao. A onda bi od mene tražio tu statuu da je pretopi u umjetničko djelo".

Velike pohvale je dobila za ulogu u fantastičnoj drami Orlando (1992), da bi zatim nastavila sa dobrim ulogama u filmovima Ženske perverzije (1996), Ljubav je đavo (1998), Ratna zona (1999), Protagonisti (1999), Plaža (2000) reditelja Denija Bojla i Paralelni svijetovi (2000).

U novom vijeku je privukla pažnju mnogih značajnih reditelja u Holivudu. Američki nezavisni reditelj Džim Džarmuš je angažovao u filmovima Slomljeno cvijeće (2005) i Samo ljubavnici opstaju (2013), dok su to isto zatim učinili braća Itan Koen i Džoel Koen, sa kojima je snimila filmove Spaliti poslije čitanja (2008) i Ave, Cezare! (2016). Svinton je takođe veoma zanimljivu saradnju ostvarila sa američkim rediteljem Dejvidom Finčerom i to u filmovima Neobični slučaj Bendžamina Batona (2008) i Ubica (2023), kao i sa južnokorejskim rediteljem Bong Džun-Ho, sa kojim je snimila filmove Ledolomac (2013) i Okča (2017).

Takođe je zaigrala u filmovima The Deep End (2001), Nebo boje vanile (2001), Adaptacija (2002), Mladi Adam (2003), Krvavo svjedočanstvo (2003), Neprilagođen (2005), Konstantin (2005), Stefani Dejli (2006), Džulija (2008), Ja sam ljubav (2009), Nulta teorema (2013) reditelja Terija Gilijama, Haos u najavi (2015), Rasprskavanje (2015), Ratna mašina (2017), Suspirija (2018), Suvenir (2019), Mrtvi ne umiru (2019), Neobrađeni dragulji (2019), Suvenir 2 (2021), Memoria (2021), Tri hiljade godina čežnje (2022) reditelja Džordža Milera i Pinokio (2022) reditelja Giljerma del Tora.

"Nisam od onih izvođača koji kažu da je pozorište moja velika ljubav. Zaista nije. Iskreno, pozorište me uopšte ne zanima. Ne posjećujem ga. Mislim da je stvarno dosadno", bila je iskrena glumica.

Posljednju deceniju je veoma često sarađivala sa američkim rediteljem Vesom Andersonom, sa kojim je snimila filmove Kraljevstvo izlazećeg mjeseca (2013), Hotel Grand Budapest (2014), Ostrvo pasa (2018), Francuska depeša (2021) i Asteroid Siti (2023).