Van Helsing

14.10.2023 12:23

Američki reditelj Stiven Somers je doživio veliki uspjeh kada je snimio film Mumija (1999), koji je postao veliki bioskopski hit. Somers je zatim odlučio da oživi još jednu klasičnu priču o čudovištima, ali da tu istu priču isprati iz ugla manje poznatog protagoniste. Tako smo dobili film o čuvenom vampiru Drakuli, ali iz ugla njegovog zakletog neprijatelja, Van Helsinga.

Tokom 1888. godine lovac na čudovišta Gabrijel Van Helsing (Hju Džekmen) i njegov pomoćnik Karl (Dejvid Venam), putuju u Transilvaniju, kako bi se obračunali sa grofom Drakulom (Ričard Roksburg). Van Helsing upoznaje Anu Valerijus (Kejt Bekinsejl), posljednjeg potomka drevne rumunske porodice i pomaže joj u borbi protiv Drakulinih nevjesti Verone (Silvija Koloka), Mariške (Džozi Maran) i Alire (Elena Anaja). Van Helsing saznaje da je Aninog brata Velkana (Vil Kemp) prilikom borbe ugrizao vukodlak, koji je Drakulin pomoćnik. Velkan pokušava da upozori svoju sestru ali se pretvara u vukodlaka i bježi daleko od nje. Van Helsing i Ana prate Velkana sve do Frankenštajnovog zamka, gdje otkrivaju Drakulin plan.

Reditelj Stiven Somers je nastavio sa formulom koju je primijenio u filmu Mumija, ohrabren velikim finansijskim uspjehom ovog filma, kao i njegovih brojnih nastavaka. Ponovo akcenat stavlja na akciju i na vizuelni identitet filma, stavljajući horor scene uglavnom po strani. Nova generacija ljubitelja filma je vjerovatno zbog toga objeručke dočekala ovaj film i bila spremna da mu oprosti mnoge mane. Somers je prije svega sebi otežao posao, kada je odlučio da u priču o Van Helsingu ubaci i druga čudovišta koji su strašili publiku tokom prve polovine prošloga vijeka. Tako da ovdje vidimo i Frankenštajnovo čudovište, Vukodlaka, kao i doktora Džekila i gospodina Hajda. Većina ovih likova je već dobro poznata publici jer su njihove priče davno ispričane i to na jedan daleko bolji način. Svako od navedenih čudovišta ovaj put dobija ograničeno filmsko vrijeme i na taj način nam prosto ne dozvoljava da ih bolje upoznamo, niti dozvoljava samim glumcima da izazovu bilo kakve emocije publike. Izuzetak je vjerovatno čudovište koje se prvi put pojavilo u filmu Frankenštajn (1941) reditelja Džejmsa Vejla i koje bar donekle budi našu pažnju.

Najveće razočarenje je uloga Drakule, koju igra manje poznati australijski glumac Ričard Roksburg i koja predstavlja samo blijedu sjenku prijašnjih filmskih verzija ovoga transilvanijskog grofa. Roksburg je godinu dana prije zaigrao u filmu Liga izuzetnih džentlmena (2003), koji ima dosta sličnosti sa filmom Van Helsing. Somersov izbor da napravi svojevrsni presedan i poveže likove Drakule i Van Helsinga se uglavnom može klasifikovati kao holivudski kliše, kojih svakako ne nedostaje u ovom filmu. Sa druge strane glumci Hju Džekmen i Kejt Bekinsejl se sasvim dobro snalaze u glavnim ulogama, iako njihovi likovi nisu naročito dobro napisani. Isto možemo reći i za njihovu romansu, koja je jasna već od prvog trenutka kada smo pogledali poster za ovaj film. Bekinsejl je vjerovatno izabrana za ovu ulogu zbog dobro odrađenog posla u filmu Podzemni svijet (2003), u kojem igra vampirsku ratnicu Selenu. Somers bira ipak zanimljiv način da oda počast filmovima Sačekaj do mraka (1967) i Bal vampira (1967) reditelja Romana Polanskog, dok laboratorija u kojoj Van Helsing nabavlja adekvatno oružje, neodoljivo podsjeća na film Iz Rusije s ljubavlju (1963), u kojem ulogu agenta Džejmsa Bonda igra Šon Koneri. Isto tako, lijepo je ponovo čuti citat direktno preuzet iz filma Vukodlak (1941).

Van Helsing je dobio nastavak u obliku animiranog kratkog filma Van Helsing: The London Assignment (2004), u kojem je Hju Džekmen posudio glas naslovnom junaku. 

Van Helsing je relativno zabavan film koji ipak ne možemo preporučiti iskusnijim ljubiteljima filma.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=473284