Drakula: Mrtav i zadovoljan

29.09.2023 11:03

Američki reditelj i glumac Mel Bruks (Mladi Frankenštajn) je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina snimio nekoliko izuzetno zabavnih filmova u kojima se propisno narugao dobrim starim klasicima. Kada je odlučio da ismije mnogobrojne ekranizacije nastale po knjizi Drakula (1897), autora Brema Stokera i kada je angažovao jednog od najpopularnijih glumaca filmske parodije, Leslija Nilsena (Goli pištolj, Ima li pilota u avionu?), publika je ovu odluku dočekala sa oduševljenjem. Nažalost krajnji rezultat je bio razočaravajući.

Tokom 1893. godine advokat Tomas Renfild (Piter Meknikol) putuje iz Londona za Transilvaniju da završi poslovni dogovor sa grofom Drakulom (Lesli Nilsen), oko kupovine komada zemlje u Londonu. Drakula hipnotiše Renfilda i napravi od njega roba koji sluša svaku Drakulinu zapovjest. Drakula odlazi u London gdje upoznaje svog prvog komšiju doktora Sjuarda (Harvi Korman), koji vodi glavnu riječ u azilu za umne bolesnike, gdje smještaju Renfilda. Drakula takođe upoznaje doktorovu ćerku Minu (Ejmi Jasnek) i njenog vjerenika Džonatana Harkera (Stiven Veber). Za oko mu zapadne Minina najbolja prijateljica Lusi Vestenra (Lizet Entoni). Nakon niza neobjašnjivih događaja doktor Sjuard traži pomoć od profesora Van Helsinga (Mel Bruks).

Reditelj i scenarista Mel Bruks već u samom uvodu nagovještava da je predmet njegove podruge prva zvučna ekranizacija, Drakula (1931) reditelja Toda Brauninga, koja je ostavila nemjerljiv uticaj na sve buduće ekranizacije Stokerove knjige. Pored toga, Bruks svoj komični talenat fokusiraju i na film Drakula (1992) reditelja Frensisa Forda Kopole, u kojem glavnu ulogu igra Geri Oldman. Treba pohvaliti u scenu u filmu Drakula: Mrtav i zadovoljan u kojoj grof Drakula nosi periku, koja neodoljivo podsjeća na Oldmanovu krajnje neobičnu frizuru u Kopolinoj verziji. Bruks i direktor fotografije Majkl D. O'Šea su inspiraciju za sam izgled filma pronašli u filmovima o Drakuli nastalim tokom pedesetih i šezdesetih godina, pod okriljem producentske kuće Hammer Film Productions.

Drakula: Mrtav i zadovoljan ima zanimljivih trenutaka ali je riječ o neujednačenoj komediji koja ne donosi previše humora. Film ni u jednom trenutku ne postaje zamoran za gledanje, što je dijelom zasluga kratkog trajanja filma. Bruksove šale prosto nisu naročito smiješne, naročito onom dijelu publike koja još uvijek pamti njegove najbolje filmove. Čak i glumci Lesli Nilsen i Piter Meknikol (Istjerivači duhova 2), koji imaju bogato iskustvo u filmskim parodijama, ne uspjevaju da uzdigne ovu parodiju daleko iznad holivudskog prosjeka. Treba ipak pohvaliti zabavnu scenu plesa ispred ogledala koja jasno asocira na još jednu parodiju i to Bal vampira (1967) reditelja Romana Polanskog.

Drakula: Mrtav i zadovoljan se može preporučiti ljubiteljima filmskog humora, iako su očekivanja za ovaj film bila daleko veća.

Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=4498527