Lesli Nilsen ( 1926 - 2010)

Poznatog kanadsko - američkog glumca i komičara Leslija Nilsena (1926-2010) smo prije svega zavoljeli u filmskim parodijama američkog rediteljsko-scenarističkog tima, koji čine braća Dejvid Zaker i Džeri Zaker, kao i Džim Abrams. Saradnju su započeli filmom Ima li pilota u avionu? (1980), da bi zatim nastavili filmskom trilogijom Goli pištolj (1988-1994). Navedeni naslovi se mogu pohvaliti nizom izuzetno zabavnih scena i uvijek ih rado iznova gledamo. Čuveni američki filmski kritičar Rodžer Eber je Nilsena prozvao "Olivijerom parodije", aludirajući naravno na proslavljenog engleskog glumca Lorensa Olivijera. Nilsen je međutim na početku svoje karijere odigrao mnoge ozbiljne, dramske uloge i to u odličnom naučnofantastičnom filmu Zabranjena planeta (1956), kao i u filmu katastrofe Posejdonova avantura (1972). U svakom slučaju obilježio je podžanr parodije i postao njegov svojevrsni zaštitni znak. Često je nosio sa sobom takozvanu mašinu za prdenje (fart machine) i znao je često tokom intervjua da se poigra sa ovom portabilnom spravicom i na taj način zabavi voditelja i publiku. Čak je zatražio epitaf za svoj grob na kojem piše "Let 'er rip". Inače, ženio se četiri puta i bio je poznat kao veliki ljubitelj golfa.

 

Upitan za laskav nadimak Olivije parodije, Nilsen je na sebi svojstven način odgovorio: "Pretpostavljam da bi onda trebali Olivijera zvati Leslijem Nilsenom šekspirovih djela“.

 

Lesli Nilsen je karijeru počeo sredinom prošloga vijeka i tokom narednih decenija igrao je epizodne uloge u izuzetno velikom broju televizijskih serija. Gostovao je u takvim klasicima kao što su Alfred Hičkok predstavlja (1958-1961), Rawhide (1959), Nesalomivi (1960), Bjegunac (1963-1964), The Alfred Hitchcock Hour (1964), Bonanca (1967), The Man from U.N.C.L.E. (1968), Hawaii Five-O (1968-1974), Miris baruta (1969), Kolumbo (1971-1975), Meš (1973), Ulice San Franciska (1973-1974), Kodžak (1974), Kung fu (1975), Fantasy Island (1978-1980), Pozorište Reja Bredberija (1985) i Pisac i detektiv (1985-1986). Takoreći veću minutažu je dobio u televizijskoj seriji Gradić Pejton (1965).

 

Upitan za dramske uloge u njegovim ranim godinama karijere, Nilsen je odgovorio: "U stvari, oduvijek sam želio da radim komediju, ali nikada se nisam trudio jer sam bio kukavica. Nisam imao hrabrosti. Bio sam komičar. Bio sam previše samosvjestan i nisam imao samopouzdanja".

 

Osamdesetih godina Nilsen je izabran za ulogu u komediji Ima li pilota u avionu? (1980), koja je svakako promjenila dalji tok njegove glumačke karijere. Glumac je uspio da ozbiljnim i često prijekornim izrazom lica naglasi apsurd situacije u kojoj se nalazi i izazove lavine smjeha kod publike. Nastavak Ima li pilota u avionu 2? (1980) je prošao bez Nilsena. Glumac je nastavio saradnju sa rediteljskim trojcem Zaker, Zaker i Abrams i zaigrao je jednu od svojih najpoznatijih uloga, policijskog detektiva Frenka Drebina u televizijskoj seriji Policijski odred (1982). Publika je odlično odreagovala na ovog nespretnog policijskog detektiva i Nilsen je ponovio ovu ulogu u filmu Goli pištolj (1988). Ponovo je odigrao svoju ulogu kao da igra ozbiljnu dramu i kao da zapravo ne pripada komičnoj situaciji u kojima se nalazi. Film je bio veliki bioskopski hit i tokom naredne decenije snimljeni su nastavci Goli pištolj 2 (1991) i Goli pištolj 3 (1994).

 

"Nisam želio da me vezuju samo za komediju, iako komedija buja. Volio bih da vidim koliko daleko mogu da se protegnem i nastavim da radim 'glupo i glupo' (komediju) i dramu i ako je moguće da budem prihvaćen na obe strane. Postoji linija sa publikom koju ne možete uvijek preći. Ponekad samo žele od vas da budete smiješni", izjavio je glumac.

 

Devedesetih godina i kasnije glumac se pretplatio na žanr komedije i snimio je redom filmove Ponovo opsjednuta (1990), Djeca na iznajmljivanje (1995), Drakula: Mrtav i zadovoljan (1995), Špijuniraj muški (1996), Gospodin Magu (1997), Nepravedno optužen (1998), 2001: Suluda odiseja u svemiru (2000), Kevin sa sjevera (2001), Muškarci sa metlama (2002), Mrak film 3 (2003), Mrak film 4 (2004), Superjunački film (2008), Sten Helsing (2009) i Španski film (2009). Iako je kvalitet ovih naslova u vidnom padu, stekao se utisak da publici nikada nije dovoljno popularnog Olivijera parodije.