Crne ptice

10.09.2023 09:22

Nažalost mnogi filmovi dožive svoju bioskopsku premijeru gotovo neopaženo, da bi tek kasnije bili otkriveni, baš poput filma Crne ptice (1967), reditelja Eduarda Galića. Ova ratna drama je imala tu nesreću da se pojavi iste godine kada i filmovi Skupljači perja reditelja Aleksandra Petrovića i Buđenje pacova reditelja Živojina Žike Pavlovića. Film Crne ptice je digitalno restauriran 2012. godine i tokom novog prikazivanja dobio je velike pohvale publike i kritike. Jedan od kritičara je rekao da je u pitanju najbolji hrvatski rediteljski debi.

U poslednjim danima Drugog svjetskog rata grupa logoraša pokušava da pobjegne iz ustaškog logora, na čijem čelu je poručnik (Fabijan Šovagović). Ustaše planiraju da odvedu zarobljenike vozom do obližnjeg mosta, kojeg će zatim dići u vazduh i na taj način zadržati prodor partizana. Jedan od zatvorenika, inžinjer Robert (Voja Mirić) je prisiljen da pomogne u miniranju voza. Među logorašima su između ostalih Vladan (Ivan Šuboć), Marijan (Vanja Drah), Milan (Relja Bašić) i Crni (Rade Šerbedžija).

Reditelju Eduardu Galiću je ovo prvi dugometražni film, ali je imao iza sebe niz televizijskih filmova i nekoliko nagrađivanih dokumentarnih filmova. Scenario je napisao poznati hrvatski istoričar Grgo Gamulin, koji je zapravo nekadašnji Galićev punac i koji je prenijeo mnoga lična iskustva iz Drugog svjetskog rata u sam scenario. Dvojica umjetnika su navodno imali manji sukob mišljenja. Gamulin je želio da snimi akcionu dramu, dok je Galić insistirao da snimi tipičan autorski film, koji su u to vrijeme bili veoma popularni. Ovaj sukob nije previše naškodio kvalitetu filma.

Već u početku filma vidimo odlične scene u kojima ustaški načelnik, kojeg igra Fabijan Šovagović, prati jednog od zatvorenika u sigurnu smrt i tom prilikom mu recituje molitve u stihovima. Šovagovićeva dijabolična staloženost doprinosi jezi i strahu koje ova scena izaziva kod publike. Galić nastavlja u istom tonu i rijetko pravi pogrešan korak. Crno-bijela fotografija slovenačkog direktora fotografije Mile de Gleria daje potrebnu ozbiljnost, koju ova tema svakako zahtjeva, dok se turobna muzička podloga hrvatskog kompozitora Anđelka Klobučara javlja samo u određenim trenucima. Reditelj Galić odlučuje da neke dramatične scene prikaže bez muzike i to kroz niz zanimljivih i dobro osmišljenih kadrova. Galić izbjegava da prikaže nasilje ukoliko to ne mora, a primjetan je svakako uticaj jugoslovenskog crnog talasa. Zamjerke možemo pronaći u takozvanim autorskim momentima ovog filma, u kojima Galić pravi male ali ne baš najbolje iskorake prema umjetničkom filmu.

Pored Šovagovića, odličan posao su napravili Voja Mirić i Relja Bašić, ali i mladi Rade Šerbedžija, kojem je ovo jedna od prvih uloga u karijeri. Takođe vidimo Antuna Vrdoljaka, koji je napravio uspješnu karijeru i kao reditelj i scenarista.

Crne ptice je neopravdano zaboravljen film koji zaslužuju da se pogleda.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=697156