Megalodon

17.07.2023 13:41

Vjerovatno su već svi ljubitelji filma primjetili da nas Holivud redovno časti u ljetnom periodu sa filmovima o ajkulama. Dio tih filmova je smrtno ozbiljan, dok dio njih ima za primarni cilj zabavu publike i ne zamara se previše da li se situacije i životinje koje prikazuje zaista mogu vidjeti u životu. Jedan od takvih zabavljačkih filmova je Megalodon američkog reditelja Džona Terteltauba.

Milijarder Džek Moris (Rejn Vilson) finansira podvodno istraživačko postrojenje Mana One, koje ima za cilj da istraži teško dostupne predjele zapadnog Pacifika. U ovaj projekat je uključena okeanograf Sujin Zang (Li Bingbing), njena maloljetna ćerka Mejing Zang (Sofija Caj) i njen otac Minvej Zang (Vinston Čao). Pored porodice Zang tu su još inžinjeri Didžej (Pejdž Kenedi) i Džeks (Rubi Rouz), rukovodilac istraživanja Džejms Makredes (Klif Kertis) i doktor Heler (Robert Tejlor). Kada ronilac i pilot Lori Tejlor (Džesika Maknemi) i njena posada koju čine Vol (Olafur Dari Olafson) i Toši (Masi Oka) nestanu na velikoj morskoj dubini, ekipa traži pomoć od Lorinog bivšeg supruga i iskusnog ronioca specijalizovanog za spašavanje Džonasa Tejlora (Džejson Stejtam). Tejlor se dvoumi u početku ali ipak odlučuje da im pomogne.

Prvo što nam zapada za oko dok gledamo film Megalodon je činjenica da je reditelj Džon Terteltaub sasvim dobro utrošio povjeren mu budžet i da film izgleda zaista lijepo. Enterijeri podvodnog istraživačkog postrojenja Mana One su lijepo osmišljeni i dobro osvjetljeni, kako bi publika mogla uživati u njima. Podmornice za ronjenje na velikim morskim dubinama su opremljene naprednom tehnologijom i u određenim trenucima čak podsjećaju publiku na film Suvišni izvještaj (2002) reditelja Stivena Spilberga. Sa druge strane film Megalodon je ponekad zaista teško shvatiti za ozbiljno. Scenaristi filma se nisu naročito potrudili, posebno kada gledamo glavnog junaka filma, kojeg igra akciona zvijezda Džejson Stejtam. Stejtamov Džonas se zbog lične traume odao piću iako ovog ronioca rijetko kada vidimo sa flašom u ruci. Ideja da je ovaj prekaljeni ronilac već imao susret sa megalodonom djeluje izlizana, kao i ideja da razlog njegovog povratka poslu ronioca bude njegova bivša supruga, koja je u životnoj opasnosti.

Reditelj Terteltaub se pokazao kao sasvim dobar zabavljač, pod uslovom da dobar dio dešavanja vezanih za ovog praistorijskog predatora ne shvatimo previše ozbiljno. Veliku inspiraciju je očigledno pronašao u filmovima reditelja Stivena Spilberga i tu prije svega mislimo na jedan od prvih i još uvijek najvećih bioskopskih hitova, Ajkula (1975). Terteltaub, poput Spilberga, ne želi da nam odmah pokaže naslovnog antagonistu, već ovaj trenutak odlaže maksimalno, kako bi bio što je moguće efektni. Treba pohvaliti scenu u kojoj prvi put vidimo džinovsku ajkulu, megalodona, koja zapravo pomaže posadi u nevolji, čiju podmornicu napada džinovska hobotnica. Sa druge strane nemoguće je ne povući sličnosti između ove scene i završnog obračuna iz još jednog Spilbergovog hita, Park iz doba jure (1993), u kojoj vidimo borbu tireksa i trojice velicoreptora. Terteltaub svako malo odaje počast Spilbergovoj Ajkuli i sasvim dobro zabavlja publiku, iako vremenom osjetimo mali zamor i prestajemo naročito mariti za preživjele.

Megalodon predstavlja dva sata sasvim ugodne zabave naročito za publiku koja ne mari previše za naučnu uvjerljivost i koja radije bira dobru zabavu.

Аутор: Извор (ККНС4), Fair use, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=4353640