Metastaze

01.08.2023 11:12

Film Trejnspoting (1996) reditelja Denija Bojla, nastao po istoimenoj knjizi Irvina Velša, još dugo godina nakon svoje premijere nastavio je da inspiriše mnoge umjetnike da snimaju slične filmove. Jedan od zanimljivih naslova koji je inspirisan Bojlovim filmom ali koji i sam ima dosta toga za reći je Metastaze (2009) hrvatskog reditelja Branka Šmita.

Liječeni narkoman Filip (Franjo Dijak) se nakon tri godine rehabilitacije ponovo sastaje sa starom ekipom, koju čine Dejo (Rakan Rušaidat), Krpa (Rene Bitorajac) i Kizo (Robert Ugrina). Većinu svog vremena provode u zagrebačkim kafanama, gdje smišljaju planove kako da se dokopaju love. Filipu pokušavaju pomoći njegov otac (Ivo Gregurević) i majka (Ljiljana Bogojević) da pronađe posao i da se izvuče iz ovog lošeg društva. Naročito opasan je Krpa, koji je sklon nasilju i koji zagorčava život njegovoj supruzi (Jadranka Đokić).

Reditelj Branko Šmit je očigledno inspiraciju za ovaj film pronašao u filmu Trejnspoting, ali hrvatski autor ne bježi od toga nego mnogim scenama to jasno stavlja do znanja. Neke od početnih scena filma su namjerno snimljene na željezničkoj stanici što je jasna posveta Bojlovom filmu, dok je sama ova stanica zapravo bitan dio završnog zapleta, koji takođe podsjeća na Bojlov film. Isto kao što reditelj Bojl i pisac Velš nisu uljepšavali Škote, isto tako ni Šmitu ne pada na pamet da pravi hvalospjeve o hrvatskom narodu. Šta više reditelj Šmit i scenaristi Ivo Balenović i Ognjen Sviličić prave zaista šokantan portret zagrebačkih mladih ljudi, kakav nemamo priliku da vidimo u mnogim drugim filmova snimljenih u Hrvatskoj. Glavni junaci su mladi ljudi koji se odaju različitim potocima i koji ne uspjevaju da se uklope u društvo oko sebe, pa čak ne uspjevaju da imaju normalan odnas sa ljudima sa kojima zajedno žive.

Reditelj Šmit nam predstavlja svakog od svojih junaka posebno, kroz zanimljive scene u kojima saznajemo dosta o ovim ljudima ali i zbog kojih bolje razumjemo neke njihove postupke i odluke. Jedini način izražavanja ovih mladih ljudi je kroz psovke koje neprestano čujemo tokom cijelog trajanja filma, ali koje nisu ubačene zbog nedostatka scenarističke inspiracije, već da prikažu bezidejnu grupu ljudi koja živi bez perspektive i bez radosti i sreće. Kritika je brzo shvatila da se naslov ovog filma ne odnosi na dobro poznat i surov medicinski termin o bolesti pojedinca, već na društvo u cijelini koje rapidno oboljeva i propada. Prijateljstva iz Titovog sistema danas ne vrijede mnogo, što vidimo u scenama između Filipa i njegovog oca, dok dio današnje omladine veliki dio svog vremena svakako provodi u kladionicama ili na fudbalskim utakmicama.

Najsnažniji utisak ostavlja lik Krpe, kojeg zaista odlično igra glumac Rene Bitorajac i kojem je ovo vjerovatno jedna od najboljih uloga u dosadašnjoj karijeri. Socipata Krpa koristi i najmanji razlog da započne fizički obračun sa ljudima oko sebe i ne štedi nikoga. Scene u kojima fizički zlostavlja svoju suprugu su teške za gledati i ostavljaju duboke ožiljke kod osjetljivije publike. U rijetkim momentima kada postane svjestan svoje oholosti i kada vidimo svojevrsno sažaljenje, ili naznaku istog, glumac Bitorajac pokazuje prave male glumačke bravure. Glumac je na radost publike ovu ulogu ponovio u svojevrsnom nastavku ZG80 (2016), kojeg je režirao Igor Šeregi.

Metastaze je vjerovatno inferioran filmu Trejnspoting, kojem duguje dosta ideja, ali je opet riječ o zaista dobrom filmu koji će zabaviti publiki i natjerati je na razmišljanje.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=659805