Žena sa slomljenim nosem

01.07.2023 14:26

Taksista Gavrilo Bukola (Nebojša Glogovac) prevozi jednu prepadnutu ženu koja ima povez preko nosa i koja sa sobom nosi bebu. U trenucima velike gužve na Brankovom mostu, mlada žena izlazi iz taksija i skače sa mosta. Zaprepašteni Gavrilo ne zna šta da čini jer ostaje sam sa bebom u vozilu. U trenutku skoka na mostu de još nađu Anica (Anica Dobra) i Biljana (Branka Katić). Biljana je apoterka koja raskida sa vjetenikom Goranom (Vojin Ćetković) i zatim sreće mladog sveštenika Stefana (Vuk Kostić), dok Anica primjećuje da se dopada mladom studentu Marku (Nikola Rakočević).

Reditelj i scenarista Srđan Koljević pravi veoma zanimljiv početak u kojem povezuje nekoliko likova na jedan nesvakidašnji način. Ove scene odmah bude pažnju publike, koja spremna čeka ostatak priče. Treba pohvaliti izbor reditelja da nam prikaže gužve u saobraćaju, koje su često veliki dio naših života i da te iste gužve budu dio filmske priče. Voljeli bismo da smo vidjeli i još koju scenu na Brankovom mostu. Reditelj Koljević u svojim filmovima često prikazuje izbjeglice iz Bosne, koji sada žive u Beogradu, poput taksiste Gavrila. Koljević je talentovan reditelj i to svakako pokazuje ali ipak ne uspjeva da svoju ideju istjera do kraja i da snimi film koji je zaista vrijedan sjećanja. Likovi jesu složeni i zanimljivi i igraju ih raspoloženi glumci, ali priča nije bez svojih nedostataka, koji postaju sve više primjetni, naročito u završnoj fazi filma. Priča o taksisti Gavrilu, kojem druženje sa malim djetetom pomaže da se bar privremeno riješi svojih mizantropskih stavova, ima smiješnih i dirljivih momenata ali nije ni bez predvidljivih i kliše scena. Dok iskušenja mladog svještenika Stefana odišu iskrenošću i emocijama i zaslužuju veliku pohvalu, priča o Anici i Marku ne djeluje da je najbolje ispričana i ne dopire do nas na pravi način. Ovo svakako ne znači da odnos ovo dvoje ljudi neće izazvati emocije kod nas, ali stiče se utisak da je ova priča traži više vremena i još bolje upoznavanje sa akterima. Reditelj Koljević je mogao i trebao primjetili da su neki od najbolji filmovi u kojima se prepliću sudbine velikog broja ljudi, poput Kratki rezovi (1993) reditelja Roberta Altmana i Magnolija (1999) reditelja Pola Tomasa Andersona, izuzetno dugi. Ova dužina trajanja se nije svima dopala ali nam je omogućila da bolje upoznamo protagoniste. Pored svega toga, Koljević nekako očekivano pokušava da završi film na jedan intrigantan način i da na taj način šokira ii zanijemi publiku, ali ipak ne uspjeva u tome.

Žena sa slomljenim nosom je nesavršen ali svakako zanimljiv i veoma dobro odglumljen film koji je vrijedan vašeg vremena.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=550867