Direktan prenos

01.05.2023 12:20

Jedna od najinteresantnijih pojava na našem filmskom nebu tokom osamdesetih godina je svakako reditelj Darko Bajić. Njegov prvi dugometražni film Direktan prenos (1982), zapravo predstavlja njegov diplomski rad. Mladi Bajić je na ovaj način ispisao stranice naše filmske istorije jer je postao prvi student režije koji je diplomirao jednim dugometražnim filmom.

Filip Vasić (Boris Komnenić), Sandra Mark koović (Lada Skender) i Bane (Branko Vidaković) su omladinci koji žive zajedno. Sandra se bavi atletikom i trenira u AK Budućnost. Nakon što osvoji zlatnu medalju u Briselu i obori evropski rekord, dočeka je neprijatna situacija kada biva optužena da koristi doping kontrole. Sandra tvrdi da to nije istina i kritikuje svoje kolege koji su posumnjali u nju. Njen prijatelj i novinar Filip snima dokumentarni film o ovom nemilom događaju i predaje ga uredniku (Žarko Radić). Na Filipovo veliko nezadovoljstvo film je skraćen i izrezan bez njegovog odobrenja i priča o dopingu je potpuno izbačena. Filip dobija zadatak da snimi dokumentarni film o umjetnici slikarki Jedvigi Paunović (Gorica Popović), koja trenutno uživa veliku popularnost, ali ne odustaje od svog filma o Sandri. Filip ipak uspjeva da ubjedi svog upravnika da ispričaju šta se zaista desilo. Za to vrijeme mladi Milomir (Žarko Laušević) krade autobus gradskog prevoza iz potpuno neočekivanih razloga.

Reditelj i scenarista Darko Bajić pokazuje veliki talenat prilikom snimanja svog prvog dugometražnog filma. Bajić je sam napisao scenario za ovaj film i u njemu pokazao određenu hrabrost prilikom prikazivanja troje svojih mladih junaka. Prikaz poligamije u vezi mladih ljudi ranih osamdesetih godina je izazivao veliku nevjericu, koja je vjerovatno i danas prisutna prilikom gledanja ovog filma. Ovakav način života je po svemu sudeći došao sa zapada i nije dobrodošao na Balkanu. Bajić u ovom filmu daje odličan prikaz jednog buntovnog umjetnika, koji je istrajan u želji da progovori o određenim stvarima, koje bi drugi najradije gurnuli pod tepih. Sama dilema o dopingu mlade atletičarke, pada u drugi plan i publika se fokusira na grupu mladih ljudi koje čeka neizvjesna budućnost.

Bajić je imao sreće da glavnu ulogu u filmu odigra Boris Komnenić (Tajvanska kanasta), koji je tokom svoje kasnije karijere pokazao da mu uloge labilnih i rastrzanih ljudi savršeno odgovaraju. Imao je sreće i sa veoma raspoloženim Brankom Vidakovićem (Mi nismo anđeli), ali i sa Žarkom Lauševićem, koji je tokom narednih godina postao simbol mladalačkog bunta. Još jedan buntovnik jugoslovenskog filma, Branislav Lečić je u ovom filmu odigrao svoju prvu ulogu. Ne treba da čudi zašto je Bajić odlučio da ponovo okupi veliki dio ove ekipe, tokom svog sljedećeg filmskog projekta, televizijske serije Sivi dom (1986).

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=655850