Doktor Strejndžlav

4 /4

Ocjena:

Pregleda:

941

Glavni glumci

Pogledaj sve glumce

Glumac i scenarista

Glumac, komičar, scenarista i reditelj

Glumac, reditelj i producent

Reditelj, producent, scenarista i fotograf

Reditelj, producent, scenarista i fotograf

Reditelj, producent, scenarista i fotograf

Muzički kompozitori

Pogledaj sve kompozitore

Direktori fotografije

Pogledaj sve direktore
Izvorni naslov:

Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb

Godina:

1964

Žanrovi:

Komedija Ratni

Trajanje:

1h 35min

Rejting:

PG

Raspoloženje:

politička_satira

Bazirano na:

Knjiga Uzbuna autor Piter Džordž

Zemlja:

Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države

Jezik:

Engleski

Izdavačka kuća:

Hawk Films

Studio:

Columbia Pictures

Budžet:

1.8 miliona američkih dolara

Zarada:

9.2 miliona američkih dolara

Tagovi:

crna komedija

15.09.2017 11:15

General-major američkog ratnog vazduhoplovstva, Džek D. Riper (Sterling Hejden), je komadant vazduhoplovne baze Burpelson, u kojoj se nalazi strateška vazduhoplovna komanda, opremljena sa B-52 bombarderima, koji nose nuklearne bombe. Pod prijetnjom pištoljem, general-major Riper naređuje svom izvršnom oficiru, pukovniku britanske avijacije, Lajonelu Mendrejku (Piter Selers), da stavi bazu u stanje pripravnosti. Riper ga obavještava da je naredio svim patrolirajućim letjelicama da primjene "Plan R". Jedna od ovih letjelica je pod komandom majora, T. Dž. "King" Konga (Slim Pickens). Svi avioni primaju uputstva, isključuju gotovo svu radio komunikaciju i momentalno započinju napad na Rusiju. Jedini vid komunikacije je moguć preko CRM 114 diskriminatora, koji je programiran da prihvati samo one poruke koje dolaze uz troslovni kod, poznat jedino generalu-majoru Riperu. U ratnoj sobi u Pentagonu, general Buck Turgidson (Džordž K. Skot), obavještava američkog predsjednika, Merkina Maflija (Piter Selers), i druge visokorangirane oficire o postupcima general-majora Ripera. Predsjednik shvata ozbiljnost situacije, odmah dovodi sovjetskog ambasadora, Alekseja de Sadeskog (Piter Bul), da kontaktira sovjetskog premijera, Dimitrija Kisova. Za to vrijeme, pukovnik Mandrake pokušava da urazumi poludjelog general-majora i da opozove napad na Rusiju. Doktor Strejndžlav je dijelom baziran na romanu Uzbuna, autora Petera Georgea.

Američki reditelj i scenarista Stenli Kjubrik, se nije mogao oteti utisku komičih aspekata Georgeovog triler romana i došao je na genijalnu ideju, da ovu ozbiljnu hladnoratovsku priču, ispriča kroz crnohumornu satiru. Kjubrik dobro zna da sama komedija često razvodni priču, pa zbog toga dio filma, poput scena u B-52 bombarderu, snima kao smrtno ozbiljnu ratnu dramu. Kjubrik nekako uspjeva da, zajedno sa scenaristima Terijem Sauternom i autorom knjige, koja je poslužila kao inspiracija za film, Piterom Džordžom, gurne radnju do same granice aspurda i da nas dobro zabavi. Stari lisac nas zatim hvata nespremne i iznenađuje serijom zastrašujućih scena. General-major, kojem očigledno nisu sve ovce na broju, pokreće napad, da bi se zatim grupa moćnika za okruglim stolom, igrala sa milionima ljudskih života. Kamera Giberta Tejlora vješto uspostavlja autoritet general-majora, a izvrsnom kombinacijom kamere iz ruke i doziranih zumovima, uspješno prenosi strah iz B-52 bombardera. Dok su neki dijelovi filma satirični komentar reditelja, drugi su lukavo iskorišteni, onakvi kakvi stvarno jesu. Natpis "mir je naša profesija" je zaista moto strateške vazduhoplovne baze, Burpelson. Doktor Strejndžlav prikazuje niz nesretnih situacija koji pokreću nuklearnu kataklizmu, koju je zaista teško zamisliti u praksi. Kubrick nas ustvari upozorava na ljudsku sklonost greškama, tačnije nesposobnost ljudi, da se nose sa velikom odgovornošću.

Iako se nekim scenama primijete godine, Doktor Strejndžlav uglavnom izgleda besprijekorno. Scenograf Ken Adam je napravio odličan posao u kreiranju ratne sobe, dok je jedna od najdominantnijh muzičkih tema, modifikacija melodije iz američkog građanskog rata, When Johnny Comes Marching Home. I ovdje se vidi Kubrickov ironični dodir, jer ova američka pjesma o radosti vojnikovog povratka kući, ima istu melodiju kao irska antiratna pjesma Johnny, I Hardly Knew Yei. Doktor Strejdžlav je neosporno kompleksan film, čije ideje i podteme i danas interesuju mnoge ljubitelje sedme umjetnosti. Treba izdvojiti intrigantan seksualni podtekst, tačnije način na koji ovi visoki vladini funkcioneri, rješavaju svoje seksualne frustracije.

Glumci u filmu su izuzetno raspoloženi. Sterling Heden i Džordž K. Skot su sjajni kao poludjeli general-major i manijakalni general, dok Slim Pikens nije ništa manje impresivan kao glavni šraf dobro podmazane mašinerije, B-52 bombardera. Piter Selers pokazuje zavidnu sposobnost transformacije i njegove uloge se uveliko razlikuju jedna od druge. Kapetana Mandraka i racionalnog predsjednika Maflija je svakako zasjenio briljantnom izvedbom bivšeg nacističkog naučnika, Dr. Strangelova. Inspiracija za ovu ulogu je njemačko-američki raketni inžinjer, Verner fon Braun. Treba pohvaliti i dobar glumački debi Džejmsa Erla Džounsa.

Doktor Strejdžlav ostaje do današnjeg dana kao zastrašujuće upozorenje svim budućim generacijama, iako je mnogo vode proteklo od njegove premijere i mnoge izmjene su zadesile tehnologiju, međunarodne odnose, kao i samu svjetsku politiku.

[[File:Dr. Strangelove poster.jpg|thumb|Dr. Strangelove poster|alt=Dr. Strangelove poster.jpg]]