Za šaku dolara

17.06.2017 00:210

Italijanski reditelj Serđo Leone je bio vidno inspirisan samurajskim filmom Tjelesna straža (1961) reditelja Akire Kurosave, kada je snimao svoj vestern Za šaku dolara (1964). Leone je pristao da dio zarade od svog vesterna proslijedi japanskom reditelju. Leone je, u svakom slučaju, započeo veoma uspješan vestern serijal i napravio veliku zvijezdu od američkog glumca Klinta Istvuda.

Neimenovani stranac (Klint Istvud) dolazi u mali grad San Migel, koji se nalazi na granici između Meksika i Sjedinjenih Američkih Država. Vlasnik salona Silvanito (Hose Kalvo) objašnjava strancu da gradom dominiraju dvije zaraćene porodice. Na jednoj strani je gradski šerif Džon Bakstet (Volfgang Lukši), dok su na drugoj strani braća Roho, Benito (Antonio Preito), Esteban (Siegart Rup) i Ramon (Đan Marija Volonte). Stranac odlučuje da zaigra opasnu igru, kako bi zaradio para.

Reditelj Leone je shvatio da američki vestern film u drugoj polovini dvadesetog vijeka prosto stagnira i da mu trebaju određene promjene. Za to vrijeme, ovaj žanr je bilježio odlične rezultate u Italiji, gdje je nastao veoma popularan podžanr vestern filma, poznat kao špageti vestern. Naziv proizilazi iz američkog stereotipa prema Italijanima, kao velikim ljubiteljima špageta.

Reditelj Leone je svakako odlično prilagodio Kurosavin samurajski film potrebama vestern filma, kao i samom senzibilitetu evropske publike. Koristi već prve kadrove da napravi surovov portret jednog gradića na američko – meksičkoj granici. Neimonovani junak odmah svjedoči maltretiranju jedne porodice od strane zloglasne braće Roho. Otac prosto nema dovoljno snage da zaštiti svog sina od ovih nasilnika. Reditelj Kurosava je, ineče, u svom uvodu, prikazao takođe jeziv kadar u kojem pas nosi u ustima čovjekovu odsječenu ruku.

Već u prvom oružanom sukobu vidimo veliku vještinu italijanskog majstora. Leone i direktor fotografije Masimo Dalamano prave zaista vještu kombinaciju izrazito uskih i izraziro širokih kadrova. To nam omogućuje da se dobro upoznamo sa mjestom gdje se odigrava dvoboj, ali i da vidimo napetost u očima samih učesnika. Leone namjerno odgađa prvi pucanj sve dok publike ne počne da kida nokte od nervoze. Prvi pucanje čujemo baš u trenutku kada se kamera nađe iza leđa glavnog junaka, tako da svjedočimo njegovoj velikoj brzini povlačenja revolvera. Momenat kada naš junak zauvijek ućutka više protivnika je zaista impresivan.

Čujemo takođe nezaboravnu muzičku podlogu italijanskog kompozitora Enija Morikonea, koja je postala svojevrsni sinonim za špageti vesterne, zajedno sa Leoneom i Istvudom.

Svakako jedan od najvećih aduta filma su veoma dobro iscrtani likovi. Glavni junak pokreće svojevrsnu lavinu pucnjave, a glavni motiv mu je očigledno novac. Leone nas zaista vješto upoznaje i sa preostalim akterima, poput samog Ramona Rohasa, kojeg odlično igra Đan Marija Volonte. Vidimo i snažan ženski lik koji je u to vrijeme bio prava rijetkost. Konsuelo Bakster, koju takođe odlično igra španska glumica Margarita Lozano, se svojski trudi da se nosi sa jačim polom i da sačuva glavu na ramenima.

Završni dvoboj između neimenovanog junaka i Ramona Rohasa ima intrigantnih momenata, ali kada se sagleda u cjelini, djeluje pretjeran.

Za šaku dolara je uveliko uticao na popularnost špageti vesterna širom svijeta. Uslijedili su nastavci Za dolar više (1965) i Dobar, loš, zao (1966). Ova tri naslova su ljubiteljim filma poznati kao Dolar trilogija, ali i kao Čovjek bez imena trilogija.

Za šaku dolara je odličan vestern koji je utabao stazu za još bolja filmska dostignuća u ovom filmskom žanru.

Аутор: Извор (ККНС4), Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=4403071